Vaktija

Pocetak Klanja se
Sabah
Iz. sunca
Podne
Ikindija
Aksam
Jacija
Džuma namaz na vrijeme!!!

Adresa

E-mail: IZBA/IGBA:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Imam:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Humanitarni fond:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Adresa:
Aarauerstrasse 57
CH-5036 Oberentfelden
Tel: +41 (0) 62 534 06 11
Nat: +41 (0) 77 463 60 82

 

Posjeta Allahove kuce

Posjeta Allahove kuce

Hvala Allahu koji je ljudima propisao da posjecuju Bejtullah, da tavafe oko njega, da se napajaju Zemzem vodom i da donose salavate i selame našem Poslaniku Muhammedu, a.s., njegovoj porodici, ashabima, tabiinima. Neka je Allahov mir i spas na Poslanika milosti koji nam je pokazao obrede hadža poučio nas njima i koji nam je našu vjeru upotpunio i zadovoljan je da nam islam bude vjera.

Hocu da nas podsjetim danas na poziva kojeg je Ibrahim, a.s., svima nama prije mnogo godina uputio  a čiji se eho i dan danas čuje te mu se vjernička srca u skupinama odazivaju.

Ibrahimu, a.s., je bilo naređeno da u beživotnoj pustinji pozove ljude da posjete Bejtullah-Allahovu kuću koju je on izgradio sa svojim sinom Ismailom, a.s. Allah mu je nakon gradnje Kabe rekao:

„I pozovi ljude da hodočaste Kabu. I oni će ti pješke i na iznurenim kamilama iz dalekih predjela dolaziti."

Izgleda čudno, ali je istina. Ibrahim, a.s., je oglasio ljudima da je Bejtullah gotov i da ga mogu posjecivati ali njegov glas jedva da je dopirao koju stotinu metara. Međutim, Allah je učinio da taj poziv bude prenešen i da ga vjernička srca osjete. Blago li onome ko osjeti taj poziv. Blago li onome koga Allah počasti i pozove ga da obiđe Bejtullah.

 Danas u svijetu živi 1,7 milijardi muslimana a svake godine samo njih 3 miliona budu počašćeni da svojim nogama kroče po svetoj zemlji, da kroče stopama poslanika Muhammeda, a.s., da kroče stopama ashaba, tabiina i drugih Allahovih dobrih robova. Zaista je to počast, da Allah nekoga od nas pozove na ovaj sveti put. Ko sam ja pa da mi se Allah tako smiluje? Jesam li ja to nečim zaslužio? Da li to Allah želi da me očisti od grijeha? To su pitanja koja svaki budući hadžija treba pred sebe da postavi.

Ovom današnjom hutbom bih želio podstaci one  koji se još nisu odlučili da krenu put Mekke i Medine da to urade sto prije jer je vrijeme varljivo a zivot je vezan za to isto vrijeme.

Hadž je jedna od obaveza islama, kruna svih ibadeta, upotpunjenje imana, nezaboravno životno iskustvo koje čovjek sa sobom nosi i o kojem uvijek rado priča i govori.

U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre stoji kada je Allahov Poslanik, a.s., bio upitan o najboljem djelu odgovorio je da je to vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika, a zatim ulaganje napora na Allahovom putu (borba), a zatim je spomenuo hadž mebrur (primljeni hadž kojem je nagrada džennet).

Poslanik, a.s., je spomenuo i vrijednost umre rekavši:"Umra do umre briše grijehe između njih, a za primljen hadž nagrada je Džennet.

A u hadisu kojeg  bilježi Buhari stoji:"Ko obavi hadž a ne bude imao polnog odnosa (dok je u ihramu) i ne bude ništa ružno govorio niti radio vraća se sa hadža čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila."

Hadžije su Allahovi gosti koji kada ga nešto zamole Allah im to dadne, ako ga zamole za oprost grijeha Allah im oprosti.

Na hadžu bude nekoliko miliona muslimana koji dolaze iz svih krajeva svijeta. Ima ih bijelih, žutih, crvenih, crnih. Govore raznim jezicima. Neki su odjeveni u arapske, neki pakistanske, neki azijske neki afričke, a neki evropske nošnje. Pored svega toga svi imaju isti cilj. Svi su oni došli na Allahov poziv, svi oni nakon što obuku ihrame počnu izgovarati telbijju, iz miliona grla se čuju riječi: Lebejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, innel hamde ve-ni'mete leke vel mulk, la šerike lek. Odazivam ti se moj Gospodaru odazivam, odazivam Ti se koji nemaš partnera, odazivam. Zaista sva zahvala, i svi ni'meti i sva svlast pripadaju Tebi, koji nemaš partnera.

Svi oni na tom časnom mjestu okreću se u pravcu Allahove kuće, upiru u nju svoje poglede i ne mogu da se zasite gledanja u nju. Inače u namazu dok smo treba gledati preda se osim kada se nalazimo ispred Bejtullaha onda možemo u Bejtullah da gledamo, jer je samo gledanje u Bejtullah ibadet.

Allahov Poslanik, a.s., kaže da Allah svakog dana na ovu kuću misleći na Bejtullah prosipa 120 dijelova svoje milosti. 60 dijelova obuhvata one koji tavafe oko Bejtullaha, 40 dijelova obuhvata one koji klanjaju i 20 dijelova prosipa se na one koji samo sjede kod Bejtullaha.

Pored duševne hrane koju muslimani upijaju gledajući u Bejtullah ili tavafeći oko njega ili klanjaući pored Bejtullaha ili učeći Kur'an u Haremu Kabe, Allah nam je podario još jedno duševno zadovoljstvo a to je mogućnost da posjetimo našeg voljenog Poslanika, a.s., i da mu uručimo selam.

Poslanik a.s., je rekao: „Onaj ko me posjeti poslije moje smrti kao da me je posjetio kada sam bio živ."

 Mozemo li zamisliti tu ljepotu ?! Kao da smo došli živom Poslaniku i mi imamo tu čast i tu privilegiju da ga poselamimo. Šta bi dali da to zaista možemo učiniti? Šta bi dali da možemo Poslaniku selam nazvati jer Allah vraća dušu našem Poslaniku da nam odgovori na selam. Priđeš njegovom mezaru nakon što si bio u Revdi, jednoj od dženetskih bašči, te kažeš:"Esselamu alejke ja Resulallah." Neka je Allahov mir na Tebe o Allahov Poslaniče, a Allah vrati dušu Poslaniku te ti on odazove selam. Znamo li da je nas, upravo nas koji dolazimo Resulullahu na mezar, da je on nas poželio? Jedne prilike je Poslanik, a.s., rekao svojim ashabima:"Poželio sam svoje ahbabe." A ashabi upitaše:"Pa zar mi nismo tvoji ahbabi?" Poslanik reče:"Ne, vi ste moji ashabi, a moji ahbabi su i oni koji će poslije mene doći koji me neće vidjeti, a vjerovaće u mene."

Darekutni i Ebu Bezzar bilježe da je Poslanik, a.s., rekao:"Onaj ko posjeti moj mezar, ja ću mu moliti Allaha na Sudnjem danu da mu grijehe oprosti."

Hafiz bin Muhammed El-Asakir bilježi da je Poslanik, a.s., rekao:"Onaj ko imadne priliku da me posjeti pa to ne učini, neće imati nikakva opravdanja."

Zar može neko danas da ima opravdanje i da ne obavi petu islamsku dužnost? Zar može sebi da dozvoli da mu život prođe a da selam ne nazove svom Poslaniku? Zar možemo mi koji smo ovdje imati opravdanja za naš neodlazak?

Postovana braco, razmotrimo dobro naše prioritete, preispitajmo se? Ako nam prioritet bude da kupimo kuću, stan, auto, najnoviji televizor i to onaj sa 3D tehnikom, najnoviji mobitel po mogućnost Iphone, namještaj po kući, a odlazak na hadž stavimo na posljednje mjesto nećemo na hadž nikada ni otići, jer stalno izlaze novi modeli auta, televizora, mobitela i dr. Cijena ulaznice za Džennet (Odlaska na hadz) ove godine je bila između 5.000-6.500.- ftanaka. Doista je hadž jedan od načina da se stigne do Dženneta za one koji su svjesni šta je Džennet, i kakve su njegove ljepote. Postavimo kao prioritet u našem životu odlazak na hadž pa će nam i Allah olakšati i eventualne probleme koje imamo otkloniti kako bi se i mi Allahu odazvali.

Molim Allaha da našim ovogodišnjim hadžijama, Kozic Refiku i Amini, Pidro Sefiku, Manjgo Hanefiji i Handanagic Abdurrahmanu olakša obavljanje petog islamskog šarta, da od njih primi sve ibadete, oprosti im grijehe i da ih nagradi svojom nagradom, a za one koji još nisu obavili peti islamski šart molim Allaha da im pomogne da ih oskrbi imetkom, zdravljem i slobodnim vremenom te da se i oni odazovu Allahu, oko Bejtullaha tavafe i Allahovog Poslanika posjete.

Nas prvi imperavit

Prvi imperativ muslimanima

Neka je hvala Allahu koji je objavivši Kur'an pozvao svoje robove da uče, čitaju i proučavaju u ime svog Gospodara koji je sve stvorio. Koji je čovjeka od zakvačka stvorio. Koji ga je poučio govoru i pisanju. Neka je Allahov mir i blagoslov na Poslanika milosti Muhammeda, a.s., koji je rekao da je traženje nauke farz svakom muslimanu i muslimanki istakavši da je vrijednost učenjaka nad onim koji nije učen kao njegova vrijednost nad jednim od nas. Donosimo mir i blagoslov na njegovu porodicu, njegove ashabe i tabiine koji su slijedili njegove upute, koji su učili i proučavali i ono što nauče u praski primjenjivali.

Postovana braco es-selamu alejkum.

Polovinom ramazana je otpočela nova školska godina a sa njom isto tako započinje i nova mektebska godina. U današnjoj hutbi ćemo govoriti o nužnosti obrazovanja, njegovom značaju, zatim o našem odnosu spram učenja te o njegovim posljedicama na naše živote.

Allah Uzvišeni je svoju časnu objavu započeo imperativom pozvavši svog Miljenika da uči i čita i taj imperativ i dan danas bi trebao da bude imperativ broj jedan kada je islam u pitanju. Činjenica da se muslimanske zemlje ne računaju u zemlje u kojima je pismenost dostigla nivo od 100 % nam govori da su muslimani iznevjerili ovaj propis i da su zanemarili ovu naredbu. Područja Evrope, Amerike, Rusije, Australije i još nekih drugih zemalja se mogu pohvaliti nivoom pismenosti koja se kreće između 95 i 100 %, dok se nivo pismenosti u islamskim zemljama kreće između 70 do 80 %.

U prvom imperativu upućenom našem Poslaniku a zatim i cijelom čovječanstvu stoji poziv da se uči i proučava u ime Gospodara koji je stvorio i koji sve stvara. Mnogi danas uče, ali su im razlozi i ciljevi različiti. Primjetno je u današnje vrijeme da se veoma malo uči radi znanja a sve više radi položaja, materijalnog boljitka i i radi zvanja. Učenje mora biti radi Allaha i u ime Allaha, jer tek onda nauka dobiva humanost i ne biva lišena božanskog uticaja.

Traženje nauke je kao što znamo fard. Nekada je fardi-ajn, tj. što svaki pojedinac mora znati kao što su osnove naše vjere, halal i haram, a nekada može biti fardi-kifaje kojoj ako se posveti određena grupa sa ostalih spada ta dužnost, kao što su izučavanje neophodnih društvenih znanosti, medicine, fizike, bilogije, hemije, astronomije, itd. Ako pogledamo islamski svijet u globalu ustanovićemo da smo zakazali na oba polja kako na polju pojedinačnog tako i na polju društvenog sticanja znanja. Imamo pojedinaca koji uopšte ne poznaju svoju vjeru pa čak ni njene osnove, koji ne znaju ni abdest uzeti niti znaju klanjati, koji ne znaju iz Kur'ana ništa proučiti, koji olahko ohalaljuju harame i koji se povode za svojim strastima a ne za Kur'anom. S druge strane islamski ummet uvozi „mudre glave" naučnike, profesore i učitelje sa Zapada, naši sinovi i kćeri se moraju školovati na Zapadu jer u matičnim zemljama nemaju specijaliziranih fakulteta za npr. nuklernu fiziku, mikrobiologiju, nanotehnologiju i dr. Došli smo nažalost u stanje da ne znamo ni sopstvenog auta proizvesti. Došli smo u stanje da sami sobom milijarde vrijedne mašine ne znamo popraviti. Zašto nam se to desilo? Zbog čega je islamski ummet pao na tako niske grane? Zar nismo nekada bili vodeća sila na polju nauke i tehnologije? Zar muslimani nisu otkrili da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca dok se u isto vrijeme u Evropi za takve tvrdnje ljude spaljivali na lomači. Kako je došlo do toga da sve ovo zaboravimo i da se među muslimanima šire neutemeljene tvrdnje da Zemlju stoji na dva vola koji kada pomaknu uhom Zemlja se zatrese.

Možemo sa sigurnošću reći da dok su muslimani imali i gajili želju za učenjem i za traženjem znanja da su napredovali. Došlo je vrijeme kada su se muslimani zasitili traženja nauke živeći na slavi prošlosti i prethodnim uspjesima, tada je kormilo znanja preuzeo Zapad koji su tražili znanje kako bi ovladali Zemljom, kako bi ovladali njenim resursima, kako bi ovladali tehnologijom, informacijama i kako bi na kraju bili njeni gospodari.

Ali nemojmo ići suviše daleko, pogledajmo sami sebe. Dokle smo došli? Gdje se nalaze naša djeca? Jesmo li im dali solidno znanje o islamu? Znaju li naša djeca 33 islamska šarta bez čijeg poznavanja nekada nije se moglo oženiti niti udati? Da li naša djeca prakticiraju ono što su naučila u mektebu? Za nepridržavanje naše djece propisa islama smo mi kao roditelji u prvom redu odgovorni pa tek onda ostali. Imami, muallimi mogu naučiti našu djecu kako se abdest uzima, kako se klanja, kako se uči u Kur'anu, ali očuvanje i prakticiranje tog znanja ovisi o nama.

Pogledajmo oko sebe. Imamo li među nama visoko obrazovanih ljudi? Koliko imamo doktora, magistara, inžinjera, profesora i dr. visokorangiranih zanimanja? Broj visokoškolovanih osoba u našoj zajednici nam najbolje govori koliko smo se posvetili traženju znanju i koliko na tom polju ulažemo. A ulaganje i investiranje u nauku i obrazovanje će se zasigurno isplatiti.

Svijet islama se zasigurno mijenja. Postajemo svjesniji svojih nedostataka koje nastojimo ispraviti. U svijetu trenutno postoji na hiljade univerziteta međutim, trenutno stanje je takvo da među 500 najelitnijih univerziteta ni jedan nije islamski. Naši univerziteti i naše škole moraju da odgajaju našu djecu pružajući im znanje koje će ih pripremati za vrijeme u kojem žive kao i za vrijeme koje dolazi. Naš čuveni gazija, dobrotvor i vakif Gazi-Husrevbeg je u svojoj vakufnami oporučio koji predmeti se moraju da proučavaju u njegovoj medresi te je dodao veoma bitnu rečenicu, a to je da se moraju proučavati i oni predmeti koje mjesto i vrijeme bude iziskivalo. Sada su u našim medresama uče i oni predmeti kojih nekada nije bilo kao što su matematika, fizika, hemija i dr. kako bi naši učenici poslije medrese mogli dalje studirati na bilo kojem fakultetu.

Što se tiče škola, u školama se uči o islamu u sklopu predmeta vjeronauke, a ondje gdje ga nema kao što je slučaj kod nas, učenje o islamu je svedeno na meketebsku nastavu u našim džamijama i to uglavnom vikendom. S obzirom da je vec otpocela mektebska godina apelirao bih na sve nas da povedemo računa i da našu djecu uključimo u mektebsku nastavu koja će im dati smjernice njihovog života. Ona djeca koja pohađaju mektebsku nastavu stiču znanje o svojoj vjeri islamu, o propisima islama, upoznaju se sa arapskim pismom, uče Allahovu knjigu, upoznaju se sa islamskim ahlakom, tradicijom i historijom i na taj način bivaju kompletne osobe koje se obrazuju u svjetovnim naukama putem škole te u vjerskim putem mekteba. Osobe koje znaju ko su i šta su. Koje znaju kojoj vjeri pripadaju. Koje su ponosne zbog svoje vjere i koji će uvijek biti na usluzi kako islamu tako i cijelom čovječanstvu.

Molim Allaha da prvi Njegov imperativ najozbiljnije shvatimo, da ga u praksi primjenjujemo, da nam Allah podari znanje koje će nam koristiti, da pomogne našoj djeci da uspješno savladaju ovu školsku i mektebsku godinu, te da nauče kako biti koristan čovjek u društvu kao i dobar musliman. Amin.

Kako krenuti dalje nakon Ramazana?

Kako krenuti dalje nakon Ramazana?

Neka je neizmjerna zahvala Allahu Uzvišenom a selam i spas na Njegovog miljenika, Muhammeda, a.s. Od Njega oprosta tražimo i zaštitu od svih zala koja čovjeka vrijebaju.

Ramazan je prošao kao što sve na ovom svijetu prolazi. Sve nagomilano ide ka razlaganju, sve živo ka umiranju, a sve na ovom svijetu ka iščeznuću:

I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!" (El-Kasas: 88).

„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti" (Er-Rahman: 26-27).

Vrijeme promiče i život promiče, a mi dolazimo i odlazimo. Živo danas, mrtvo je sutra. Ko je bio danas na površini Zemlje, sutra će biti u njenim dubinama. To je pravilo života. Ono što ostaje su iman i dobra djela. Sve je prolazno, samo ostaju dobra djela koja su učinjena u ime Allaha, dž.š.

Polazeći odavde, dužnost muslimana je da zastane par intervala nakon ramazana i upita sebe šta je u njemu učinio, da li je svoju dužnost ispunio potpuno ili djelimično?

Onaj koji je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje. To nam potvrđuje sljedeći hadis: „Postač ima dvije radosti kojima se raduje: prva radost je zbog iftara kada nastupi, a druga je kada sretne svog Gospodara raduje se postu kojeg je postio." Radost zbog iftara je dnevna radost kada postač konzumira hranu i piće koji su mu bili zabranjeni. Postač tada veli: „Nestalo je žeđi i znoja, a osigurana je nagrada, ako Allah, dž.š., htjedne!" Također, postač će reći: "Gospodaru, radi Tebe sam postio i Tvojom opskrbom se iftario". Onda će postač moliti Allaha da mu pokloni dobro dunjaluka i Ahireta. Od dnevne radosti su sankcionirani oni čija su lica i srca ocrnjela i koji nisu spoznali dužnost prema Ramazanu i prema Gospodaru Ramazana. Nakon toga dolazi Bajram, te se postači raduju što je Ramazan protekao u dobru. To je radost zbog Allahove volje da se taj mjesec provede u pokornosti. Tu radost je Kur'an ovako opisao:

„U Allaha se uzdamo!" - rekoše oni. "Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine" (Junus: 85).

Radovanje istini i radovanje neistini

Postoje dvije vrste radovanja; radovanje istini i radovanje neistini. Radovanje istini znači radovati se zbog milosti, blagodati i volje Allaha, dž.š., za našu pokornost. A radovanje neistini je identično slučaju onih kojima je, kada su ulazili u Džehennem, rečeno:

„To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i što ste likovali" (El-Gafir: 75).

Oni koji se raduju neistini, raduju se haram imetku kojeg posjeduju, ugledu kojeg privremeno uživaju, a uz to se ne zahvaljuju Allahu. Oni se raduju zbog svog imetka i djece, te onom što im je priušteno od harama; strastima, uživanju i imetku:

„Ulazite kroz kapije džehennema, u njemu ćete vječno ostati, a ružno je prebivalište oholih" (El-Gafir: 76).

Neke radosti su gubitak na dunjaluku i Ahiretu za čovjeka koji se raduje. To su oni za koje je Allah rekao da će ih zadesiti nesreće. Njima srca nimalo nisu suptilna, a oči im suze ne rose. Oni se ne okorištavaju poukom. Njihova srca su kamena i stjenovita:

„Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite" (El-Bekare: 74).

Allah o njima kaže:

„A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili" (El-En'am: 42-44).

To je iznenađenje:

„Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka!" (El-Kalem: 44-45).

U hadisu se navodi: "Allah odgađa kaznu nasilniku, ali kad mu kazna dođe, neće ga pomilovati." Zatim je Poslanik, s.a.v.s., proučio sljedeći ajet:

„Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo zaista je bolno i strašno" (Hud: 102).

Kada vidiš neke nasilnike da dugo, lijepo i raskošno žive, te da su blagodatima opijeni i sretni, znaj da ih čeka neprijatno iznenađenje. Znaj da će biti sa neba frapirani velikom katastrofom. U ovom kontekstu Allah, dž.š., veli:

„I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" (El-En'am: 44-45)

„Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova" (El-Kasas: 76)

Što znači: ne budi ohol zbog onoga što posjeduješ od blagodati. Ne budi umišljen i sujetan, jer Allah ne voli takvu sortu ljudi. Makar se radilo i o tvojim ibadetima koje si činio tokom ramazana.

Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Nemoj se diviti svojem ibadetu, jer na znaš da li ti je ta pokornost prihvaćena, ili ne? Možda je u njoj bilo greške? Možda je ona činjena uz dozu pretvaranja i neiskrenosti, ili pak oholosti? Oholost je rušitelj i obarač pokornosti. Zbog toga je Alija rekao: "Zlo koje te zadesi je bolje kod Allaha od dobra kojem se diviš." Znači nesreća koja te zadesi i zbog koje se kaješ i unizuješ, je bolja od dobra zbog kojeg se dičiš i ponosiš. Značenje ove izreke je shvatio Ibn Ataullah i to mudro prokomentarisao;

"Možda ti je Allah otvorio vrata pokornosti, ali ti nije otvorio vrata primanja. Možda ti je odredio činjenje nekog grijeha koji je bio uzrok povratka (Allahu). Grijeh koji ti je donio poniženje i poraz je bolja od pokornosti koja ti donese divljenje i oholost."

To je pokornost poslije koje ti nailazi oholost i gordost zbog koje ćeš govoriti: Ima li mi ravna?! Ja sam taj koji je postio i klanjao! Ja sam taj koji je klanjao teravije i noću ustajao na namaz! Ja sam taj koji je udjeljivao i siromahe hranio! Ali šta ti govori, jadniče, da je to kod Allaha već prihvaćeno? Jedne prilike je grupa dobrih ljudi otišla kod svoga učitelja koji je bio na samrti. Našli su ga kako plače, pa su ga sa čuđenjem pitali: Zašto plačeš kada ti je Allah omogućio činjenje dobrih djela. Postio si i klanjao puno puta, udjeljivao si sadaku, išao si na hadž i umru nekoliko puta? On im odgovori: Odakle znam da mi je sve to kabul kod Boga? Allah, dž.š., veli:

„I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su dobri" - reče onaj" (El-Ma'ide: 27)

Zato budi veseo kada budeš pokoran, a ne divi se samom sebi. Boj se i budi oprezan od Allahovog iskušenja. Budi obazriv baš onako kako je rekao Ebu Bekr es-Siddik, r.a.: "Tako mi Allaha, nisam siguran od Allahovih iskušenja, pa makar mi jedna od mojih nogu bila u Džennetu."Vjernik stalno ima na umu Ahiret i moli za Allahovu milost. Želi Njegovu milost, a boji se Njegove kazne. On je bez obzira na svoja djela stalno između nade i straha.

Musliman kojem je Allah dozvolio da bude Njemu poslušan ima pravo radovati se, ali ima pravo na još jedno veselje i radost: taj trenutak je veselje zbog dozvole da bude pokoran i ustrajan na putu pokornosti. Mora biti sretan što je prigrabio korist od Ramazana kojeg je postio. Ramazan je poput baterije, pa okoristi se tom baterijom na putu ka Allahu. Ramazan ti je podario poputbinu, pa se okoristi tom putnom opskrbom. Ne trebaš biti vezan za Allaha samo u Ramazanu. Ne trebaš učiti Kur'an samo u toku Ramazana, a potom ga ostaviti u vitrinu sve do sljedećeg Ramazana. Ne dolikuje ti da ideš u džamiju za vrijeme Ramazana, a zatim da to prekineš sve do sljedećeg Ramazana. Tvoja aktivnost nekad se smanjuje to je prirodno, ali ti Ramazan tu aktivnost uvećava. Ramazan je sezona pokornosti dobrim ljudima. Ali prekidanje bogoslužja nakon Ramazana nije dopušteno. Ko je obožavao Ramazan, Ramazan je umro, a ko je obožavao Allaha, pa On je živi koji ne umire. Postojanost i kontinuitet u pobožnosti je odlika vjernika. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu:

„O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri." Jedna od dova onih koji su učvrstili svoja stopala u nauci je sljedeća: "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!" (Ali Imran: 8)

Dakle, nemoj zalutati nakon što si bio na Pravom putu, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na njemu, već ostani u stalnoj pokornosti Allahu. Allah, dž.š., je rekao:

„Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki' "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv" (Fussilet: 30-32)

Meleki se spuštaju nad njima, nad onima koji su rekli Allah nam je Gospodar i na tome su ustrajali. To su rekli na smrtnom času i meleki su ih tada obradovali Džennetom i opštim dobrom. Ovi ljudi zaista zaslužuju da se neposredno prije smrti obraduju Džennetom:

„One kojima će meleki duše uzeti - a oni čisti, i kojima će govoriti: "Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!" (En-Nahl: 32)

Kada bi Poslanik, a..s., radio neki posao, onda bi ga adekvatno završio, odnosno permanentno bi ga radio. Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: "Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno". Vrlo je važno da se na svom radu ustraje, a da se ne prekine. Nemoj biti ambiciozan, da bi nakon toga bio pasivan i indolentan. Nemoj tako postupati. Odvoji tvoje vrijeme za Allaha, namaz, Kur'an, mesdžid i za činjenje dobrih djela i posjećivanje svoje braće i rodbine. Nemoj izgubiti ono to si za vrijeme mjeseca Ramazana zaradio. Čuvaj dobro tu veliku opskrbu i poputbinu.

"Opskrbi se za ono što je neizbježno, jer je smrt stjecište robova, želiš li biti drug narodu koji ima opskrbu, a da tada ti budeš bez nje?!"

Ono što se posebno izdvaja jeste da ti neće niko udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svaki će govoriti šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom:

„O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba" (Lukman: 33)

Dragi muslimanu, čuvaj ono što si zaradio za vrijeme Ramazana. Ustraj na tom putu sjećanja pa makar i u manjem intenzitetu, ali ustraj u činjenju dobra.

Islam ne želi od čovjeka da bude samo sezonac, ili da bude poslušan Allahu samo u određenim mjesecu, a da zatim to potpuno prekine. Dobri prethodnici bi govorili: "Ružan li je onaj narod koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme Ramazana. Budi pravi pobožni čovjek, a nemoj biti samo ramazandžija." To znači da ne trebaš biti pobožan samo u Ramazanu, već moraš biti pobožan u svakom mjesecu. Povećaj pokornost i aktivnost u Ramazanu, ali nastavi sa pokornošću Allahu, dž.š., i nakon mjeseca Ramazana. To će biti indikacija da ti je Allah prihvatio post i namaz. Dakle, signal prihvaćanja dobročinstva, jeste spremnost činjenja i dobročinstva nakon ramazana. Tako Alah, dž.š., u Kur'anu veli:

„A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa? (Merjem: 67)

"A onaj koji roditeljima svojim kaže: "Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" - a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: "Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!" On odgovara: "To su izmišljotine naroda drevnih!" (Muhammed: 17)

A signal kazne za učinjeno zlo djelo jeste činjenje zala nakon toga. To je kazna prije one ahiretske, ali ako Allah htjedne i bude tobom zadovoljan pružit će ti priliku da se pokaješ i da dobro jedno za drugim činiš. Draga braćo, Ramazan je protekao i bit će nam svjedok u našu korist, ili svjedok protiv nas. Molim Allaha, dž.š., da nam bude ovo prvo i da nam bude zagovornik, jer se u predaji navodi sljedeće: "Post i Kur'an će se na sudnjem Danu zalagati za rob. Post će reći: Gospodaru, ja sam mu zabranio hranu i strast pa primi moje zagovaranje. A Kur'an će reći: „Branio sam mu spavanje noću, pa primi moje zagovaranje za njega." Pa će Allah njihove zagovore primiti."

Zbog kontinuiteta bogoslužja i nastavka veze sa Allahom, dž.š., i nakon Ramazana, ono što je islam propisao, a Poslanik, s.a.v.s., na to potaknuo, jeste post šest dana mjeseca Ševvala. U tom smislu poslanik, a.s, veli: "Ko isposti Ramazan, zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavu godinu postio". Tumačenje ovog hadisa nam dolazi u drugom hadisu gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Allah je učinio da za jedno dobro djelo desetostruko nagradi, tako biva jedan mjesec posta kao deset mjeseci, post šest mjeseci nakon Ramazana biva nagrada kao za dva mjeseca, tako da se dobiva zbir od jedne potpune godine." Dakle, mjesec Ramazana se računa kao post od deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca i taj zbir čini cijelu godinu posta, odnosno 12 mjeseci. Pa ako čovjek tako nastavi svake godine, isto kao da je postio cijelo vrijeme. Islam od čovjeka želi da nakon farza klanja nafilu isto kao što klanja farz, pa nakon toga klanja sunnet. Dva rekata prije sabaha, dva prije podne namaza i poslije namaza, dva rekata nakon akšama i dva rekata nakon jacije. Čemu svi ovi suneti služe? Oni služe da bi se nadoknadile greške i lapsuzi. To je dakle slično preventivnom kreditu koji nadoknađuje greške u farzu. S druge strane on je na suprotnoj strani tvojih ružnih djela, jer je kredit tvojih ružnih djela veliki i zahtijeva nešto što će im biti u opoziciji. I sa treće strane ti suneti te više približavaju Allahu, dž.š.

"Moj rob mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća, njegov noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga."

Zbog ovoga je Allah propisao post šest dana ševvala. Neki učenjaci vele da treba postiti dva dana nakon Bajrama, a drugi vele da je bitno da se posti u toku ševvala. Nije neophodno da se isposte iz jednog maha, već može naizmjenično. Sve je ovo radi kontinuiteta činjenja bogoslužja i radi zadržavanja vjernikove veze sa Allahom i da se ona nikada ne prekine. Takvo je stanje vjernika: on je ustrajan u pokornosti i činjenju dobra. Ne prestaje to činiti niti se njiše lijevo i desno, jer stalno moli Allaha da ga uputi na Pravi put. On razumije riječi Allaha koje su upućene Poslaniku:

„Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite" (Hud:112)

Musliman se stalno trudi da bude od onih za koje Allah, dž.š., veli:

„Oni koji govore: "Naš Gospodar je Allah!" - i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili" (El-Ahkaf: 13-14)

Molim Allaha da nam primi ibadete i da nas učvrsti na Pravome putu. Da li ćemo dočekati sljedeći Ramazan ostaje da se vidi a sigurno je da neki to neće dočekati. Bože, podari nam još jednu priliku. Amin

 

Kako krenuti dalje nakon Ramazana?

Kako krenuti dalje nakon Ramazana?

Neka je neizmjerna zahvala Allahu Uzvišenom a selam i spas na Njegovog miljenika, Muhammeda, a.s. Od Njega oprosta tražimo i zaštitu od svih zala koja čovjeka vrijebaju.

Ramazan je prošao kao što sve na ovom svijetu prolazi. Sve nagomilano ide ka razlaganju, sve živo ka umiranju, a sve na ovom svijetu ka iščeznuću:

I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!" (El-Kasas: 88).

 „Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti" (Er-Rahman: 26-27).

Vrijeme promiče i život promiče, a mi dolazimo i odlazimo. Živo danas, mrtvo je sutra. Ko je bio danas na površini Zemlje, sutra će biti u njenim dubinama. To je pravilo života. Ono što ostaje su iman i dobra djela. Sve je prolazno, samo ostaju dobra djela koja su učinjena u ime Allaha, dž.š.

Polazeći odavde, dužnost muslimana je da zastane par intervala nakon ramazana i upita sebe šta je u njemu učinio, da li je svoju dužnost ispunio potpuno ili djelimično?

Onaj koji je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje. To nam potvrđuje sljedeći hadis: „Postač ima dvije radosti kojima se raduje: prva radost je zbog iftara kada nastupi, a druga je kada sretne svog Gospodara raduje se postu kojeg je postio." Radost zbog iftara je dnevna radost kada postač konzumira hranu i piće koji su mu bili zabranjeni. Postač tada veli: „Nestalo je žeđi i znoja, a osigurana je nagrada, ako Allah, dž.š., htjedne!" Također, postač će reći: "Gospodaru, radi Tebe sam postio i Tvojom opskrbom se iftario". Onda će postač moliti Allaha da mu pokloni dobro dunjaluka i Ahireta. Od dnevne radosti su sankcionirani oni čija su lica i srca ocrnjela i koji nisu spoznali dužnost prema Ramazanu i prema Gospodaru Ramazana. Nakon toga dolazi Bajram, te se postači raduju što je Ramazan protekao u dobru. To je radost zbog Allahove volje da se taj mjesec provede u pokornosti. Tu radost je Kur'an ovako opisao:

„U Allaha se uzdamo!" - rekoše oni. "Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine" (Junus: 85).

Radovanje istini i radovanje neistini

Postoje dvije vrste radovanja; radovanje istini i radovanje neistini. Radovanje istini znači radovati se zbog milosti, blagodati i volje Allaha, dž.š., za našu pokornost. A radovanje neistini je identično slučaju onih kojima je, kada su ulazili u Džehennem, rečeno:

„To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i što ste likovali" (El-Gafir: 75).

Oni koji se raduju neistini, raduju se haram imetku kojeg posjeduju, ugledu kojeg privremeno uživaju, a uz to se ne zahvaljuju Allahu. Oni se raduju zbog svog imetka i djece, te onom što im je priušteno od harama; strastima, uživanju i imetku:

„Ulazite kroz kapije džehennema, u njemu ćete vječno ostati, a ružno je prebivalište oholih" (El-Gafir: 76).

Neke radosti su gubitak na dunjaluku i Ahiretu za čovjeka koji se raduje. To su oni za koje je Allah rekao da će ih zadesiti nesreće. Njima srca nimalo nisu suptilna, a oči im suze ne rose. Oni se ne okorištavaju poukom. Njihova srca su kamena i stjenovita:

„Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite" (El-Bekare: 74).

Allah o njima kaže:

„A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili" (El-En'am: 42-44).

To je iznenađenje:
„Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka!" (El-Kalem: 44-45).

U hadisu se navodi: "Allah odgađa kaznu nasilniku, ali kad mu kazna dođe, neće ga pomilovati." Zatim je Poslanik, s.a.v.s., proučio sljedeći ajet:

„Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo zaista je bolno i strašno" (Hud: 102).

Kada vidiš neke nasilnike da dugo, lijepo i raskošno žive, te da su blagodatima opijeni i sretni, znaj da ih čeka neprijatno iznenađenje. Znaj da će biti sa neba frapirani velikom katastrofom. U ovom kontekstu Allah, dž.š., veli:

„I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" (El-En'am: 44-45)

„Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova" (El-Kasas: 76)

Što znači: ne budi ohol zbog onoga što posjeduješ od blagodati. Ne budi umišljen i sujetan, jer Allah ne voli takvu sortu ljudi. Makar se radilo i o tvojim ibadetima koje si činio tokom ramazana.

Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Nemoj se diviti svojem ibadetu, jer na znaš da li ti je ta pokornost prihvaćena, ili ne? Možda je u njoj bilo greške? Možda je ona činjena uz dozu pretvaranja i neiskrenosti, ili pak oholosti? Oholost je rušitelj i obarač pokornosti. Zbog toga je Alija rekao: "Zlo koje te zadesi je bolje kod Allaha od dobra kojem se diviš." Znači nesreća koja te zadesi i zbog koje se kaješ i unizuješ, je bolja od dobra zbog kojeg se dičiš i ponosiš. Značenje ove izreke je shvatio Ibn Ataullah i to mudro prokomentarisao;

"Možda ti je Allah otvorio vrata pokornosti, ali ti nije otvorio vrata primanja. Možda ti je odredio činjenje nekog grijeha koji je bio uzrok povratka (Allahu). Grijeh koji ti je donio poniženje i poraz je bolja od pokornosti koja ti donese divljenje i oholost."

To je pokornost poslije koje ti nailazi oholost i gordost zbog koje ćeš govoriti: Ima li mi ravna?! Ja sam taj koji je postio i klanjao! Ja sam taj koji je klanjao teravije i noću ustajao na namaz! Ja sam taj koji je udjeljivao i siromahe hranio! Ali šta ti govori, jadniče, da je to kod Allaha već prihvaćeno? Jedne prilike je grupa dobrih ljudi otišla kod svoga učitelja koji je bio na samrti. Našli su ga kako plače, pa su ga sa čuđenjem pitali: Zašto plačeš kada ti je Allah omogućio činjenje dobrih djela. Postio si i klanjao puno puta, udjeljivao si sadaku, išao si na hadž i umru nekoliko puta? On im odgovori: Odakle znam da mi je sve to kabul kod Boga? Allah, dž.š., veli:

„I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su dobri" - reče onaj" (El-Ma'ide: 27)

Zato budi veseo kada budeš pokoran, a ne divi se samom sebi. Boj se i budi oprezan od Allahovog iskušenja. Budi obazriv baš onako kako je rekao Ebu Bekr es-Siddik, r.a.: "Tako mi Allaha, nisam siguran od Allahovih iskušenja, pa makar mi jedna od mojih nogu bila u Džennetu."Vjernik stalno ima na umu Ahiret i moli za Allahovu milost. Želi Njegovu milost, a boji se Njegove kazne. On je bez obzira na svoja djela stalno između nade i straha.

Musliman kojem je Allah dozvolio da bude Njemu poslušan ima pravo radovati se, ali ima pravo na još jedno veselje i radost: taj trenutak je veselje zbog dozvole da bude pokoran i ustrajan na putu pokornosti. Mora biti sretan što je prigrabio korist od Ramazana kojeg je postio. Ramazan je poput baterije, pa okoristi se tom baterijom na putu ka Allahu. Ramazan ti je podario poputbinu, pa se okoristi tom putnom opskrbom. Ne trebaš biti vezan za Allaha samo u Ramazanu. Ne trebaš učiti Kur'an samo u toku Ramazana, a potom ga ostaviti u vitrinu sve do sljedećeg Ramazana. Ne dolikuje ti da ideš u džamiju za vrijeme Ramazana, a zatim da to prekineš sve do sljedećeg Ramazana. Tvoja aktivnost nekad se smanjuje to je prirodno, ali ti Ramazan tu aktivnost uvećava. Ramazan je sezona pokornosti dobrim ljudima. Ali prekidanje bogoslužja nakon Ramazana nije dopušteno. Ko je obožavao Ramazan, Ramazan je umro, a ko je obožavao Allaha, pa On je živi koji ne umire. Postojanost i kontinuitet u pobožnosti je odlika vjernika. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu:

„O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri." Jedna od dova onih koji su učvrstili svoja stopala u nauci je sljedeća: "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!" (Ali Imran: 8) 

Dakle, nemoj zalutati nakon što si bio na Pravom putu, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na njemu, već ostani u stalnoj pokornosti Allahu. Allah, dž.š., je rekao:

„Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki' "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv" (Fussilet: 30-32)

Meleki se spuštaju nad njima, nad onima koji su rekli Allah nam je Gospodar i na tome su ustrajali. To su rekli na smrtnom času i meleki su ih tada obradovali Džennetom i opštim dobrom. Ovi ljudi zaista zaslužuju da se neposredno prije smrti obraduju Džennetom:

„One kojima će meleki duše uzeti - a oni čisti, i kojima će govoriti: "Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!" (En-Nahl: 32)

Kada bi Poslanik, a..s., radio neki posao, onda bi ga adekvatno završio, odnosno permanentno bi ga radio. Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: "Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno". Vrlo je važno da se na svom radu ustraje, a da se ne prekine. Nemoj biti ambiciozan, da bi nakon toga bio pasivan i indolentan. Nemoj tako postupati. Odvoji tvoje vrijeme za Allaha, namaz, Kur'an, mesdžid i za činjenje dobrih djela i posjećivanje svoje braće i rodbine. Nemoj izgubiti ono to si za vrijeme mjeseca Ramazana zaradio. Čuvaj dobro tu veliku opskrbu i poputbinu.

"Opskrbi se za ono što je neizbježno, jer je smrt stjecište robova, želiš li biti drug narodu koji ima opskrbu, a da tada ti budeš bez nje?!"

Ono što se posebno izdvaja jeste da ti neće niko udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svaki će govoriti šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom:

„O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba" (Lukman: 33)

Dragi muslimanu, čuvaj ono što si zaradio za vrijeme Ramazana. Ustraj na tom putu sjećanja pa makar i u manjem intenzitetu, ali ustraj u činjenju dobra.

Islam ne želi od čovjeka da bude samo sezonac, ili da bude poslušan Allahu samo u određenim mjesecu, a da zatim to potpuno prekine. Dobri prethodnici bi govorili: "Ružan li je onaj narod koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme Ramazana. Budi pravi pobožni čovjek, a nemoj biti samo ramazandžija." To znači da ne trebaš biti pobožan samo u Ramazanu, već moraš biti pobožan u svakom mjesecu. Povećaj pokornost i aktivnost u Ramazanu, ali nastavi sa pokornošću Allahu, dž.š., i nakon mjeseca Ramazana. To će biti indikacija da ti je Allah prihvatio post i namaz. Dakle, signal prihvaćanja dobročinstva, jeste spremnost činjenja i dobročinstva nakon ramazana. Tako Alah, dž.š., u Kur'anu veli:

„A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa? (Merjem: 67) 

"A onaj koji roditeljima svojim kaže: "Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" - a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: "Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!" On odgovara: "To su izmišljotine naroda drevnih!" (Muhammed: 17)

A signal kazne za učinjeno zlo djelo jeste činjenje zala nakon toga. To je kazna prije one ahiretske, ali ako Allah htjedne i bude tobom zadovoljan pružit će ti priliku da se pokaješ i da dobro jedno za drugim činiš. Draga braćo, Ramazan je protekao i bit će nam svjedok u našu korist, ili svjedok protiv nas. Molim Allaha, dž.š., da nam bude ovo prvo i da nam bude zagovornik, jer se u predaji navodi sljedeće: "Post i Kur'an će se na sudnjem Danu zalagati za rob. Post će reći: Gospodaru, ja sam mu zabranio hranu i strast pa primi moje zagovaranje. A Kur'an će reći: „Branio sam mu spavanje noću, pa primi moje zagovaranje za njega." Pa će Allah njihove zagovore primiti."

Zbog kontinuiteta bogoslužja i nastavka veze sa Allahom, dž.š., i nakon Ramazana, ono što je islam propisao, a Poslanik, s.a.v.s., na to potaknuo, jeste post šest dana mjeseca Ševvala. U tom smislu poslanik, a.s, veli: "Ko isposti Ramazan, zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavu godinu postio". Tumačenje ovog hadisa nam dolazi u drugom hadisu gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Allah je učinio da za jedno dobro djelo desetostruko nagradi, tako biva jedan mjesec posta kao deset mjeseci, post šest mjeseci nakon Ramazana biva nagrada kao za dva mjeseca, tako da se dobiva zbir od jedne potpune godine." Dakle, mjesec Ramazana se računa kao post od deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca i taj zbir čini cijelu godinu posta, odnosno 12 mjeseci. Pa ako čovjek tako nastavi svake godine, isto kao da je postio cijelo vrijeme. Islam od čovjeka želi da nakon farza klanja nafilu isto kao što klanja farz, pa nakon toga klanja sunnet. Dva rekata prije sabaha, dva prije podne namaza i poslije namaza, dva rekata nakon akšama i dva rekata nakon jacije. Čemu svi ovi suneti služe? Oni služe da bi se nadoknadile greške i lapsuzi. To je dakle slično preventivnom kreditu koji nadoknađuje greške u farzu. S druge strane on je na suprotnoj strani tvojih ružnih djela, jer je kredit tvojih ružnih djela veliki i zahtijeva nešto što će im biti u opoziciji. I sa treće strane ti suneti te više približavaju Allahu, dž.š.

"Moj rob mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća, njegov noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga."

Zbog ovoga je Allah propisao post šest dana ševvala. Neki učenjaci vele da treba postiti dva dana nakon Bajrama, a drugi vele da je bitno da se posti u toku ševvala. Nije neophodno da se isposte iz jednog maha, već može naizmjenično. Sve je ovo radi kontinuiteta činjenja bogoslužja i radi zadržavanja vjernikove veze sa Allahom i da se ona nikada ne prekine. Takvo je stanje vjernika: on je ustrajan u pokornosti i činjenju dobra. Ne prestaje to činiti niti se njiše lijevo i desno, jer stalno moli Allaha da ga uputi na Pravi put. On razumije riječi Allaha koje su upućene Poslaniku:

„Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite" (Hud:112) 

Musliman se stalno trudi da bude od onih za koje Allah, dž.š., veli: 

„Oni koji govore: "Naš Gospodar je Allah!" - i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili" (El-Ahkaf: 13-14)

Molim Allaha da nam primi ibadete i da nas učvrsti na Pravome putu. Da li ćemo dočekati sljedeći Ramazan ostaje da se vidi a sigurno je da neki to neće dočekati. Bože, podari nam još jednu priliku. Amin 

Vijeće za fetve

باسم الله الرحمن الرحيم

الحمد لله رب العالمين. و الصلاة و السلام على رسول الله و على آله و صحبه أجمعين.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini

Rijaset Islamske zajednice - Vijeće za fetve

Fetva o nadriljekarstvu i iscjeliteljskim seansama Mekkija Turabija

Opširnije: Vijeće za fetve

Još članaka...

  1. Džamije su naše oaze

Aktuelno

Tribina


Petak poslije jacije namaza

Slijedi

Ramazanski Bajram

04.06.2019 - 06:13 sati

Countdown
završen

Login za članove