Vaktija

Pocetak Klanja se
Sabah
Iz. sunca
Podne
Ikindija
Aksam
Jacija
Džuma namaz na vrijeme!!!

Adresa

E-mail: IZBA/IGBA:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Imam:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Humanitarni fond:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Adresa:
Aarauerstrasse 57
CH-5036 Oberentfelden
Tel: +41 (0) 62 534 06 11
Nat: +41 (0) 77 463 60 82

 

Koliko smo pravi vjernici?

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللَّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ ‌

„Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju,“(El-Enfal, 2)

Poštovana braćo i sestre.

Mi se nazivamo vjernicima i želja nam je da kao takvi dođemo pred našeg Gospodara i polažemo račun za naša djela. Mi se iskreno nadamo džennetu i njegovim ljepotama koje je Allah obećao iskrenim, pravim vjernicima. Dano-noćno klanjamo, postimo, dobra djela činimo i Allaha dozivamo kako bi postali što bliži Njemu i Njegovoj Milosti. Postavlja se jedno pitanje a ono glasi:“Koliko smo mi pravi vjernici?“ Citirani ajet opisuje prave vjernike i treba da se po njemu testiramo. Kako naša srca reaguju na ime našega Gospodara? Kada slušamo Njegove riječi da li nam se vjera učvršćuje? Da li se istinski oslanjamo na Allaha?

 

Krenimo redom. Ukoliko nam srca obuzima strah kada se spomene Allah onda mi nećemo dozvoliti da budemo nepokorni Allahu, Njegovom Poslaniku niti našim liderima, imamima koji nas predvode. Taj strah u srcu treba da iznudi određene rezultate a oni koji se Allaha boje oni će biti u skladu sa naredbom o slijeđenju Allaha, Poslanika i naših prvaka. Da li slijedimo i slušamo naše prvake ili im mi tražimo greške i njihove manjkavosti. Veliki je broj slučajeva gdje ljudi usmjeravaju svoga predvodnika kuda da ih vodi jer smatraju da imaju na to pravo samo zbog svoje članarine koju plaćaju i pomažu rad džemata. Ima onih koji klanjaju, Allaha u pomoć dozivaju a rade na tome da unište rejting džemata, da otežaju njegovo funkcioniranje i čine djela koja džematu nanose veliku štetu i probleme. U takvim srcima nema osobvina pravih vjernika.

Ima onih koji vole slušati Allahove riječi, uživaju u njihovom melodičnom recitiranju ali im te riječi ne učvršćuju vjerovanje. Nešto se poremetilo u takvom srcu. Tu postoji neki zastoj i prekid koji se mora otkloniti da bi prodrijela istinska vjera u dno srca.

Primjetne su pojave među muslimanima da se oni sami usmjeravaju, da sami sebi odgovore traže i pronalaze i na taj način ruše autoritete bez kojih ne mogu imati čvrstu i stabilnu zajednicu/džemat. Takvih je bilo i u vremenu poslanika pa ich je Allah na kraju žestoko kaznio. Za vrijeme pravednih halifa je bilo onih koji su ignorisali savjete vladara pa su sami sebi uzimali propise vjere onako kako su ich oni razumijevali i doživljavali. Međutim, hazreti Omer, r.a., je žestoko kažnjavao takve prijestupnike i donosio obavezujuće fetve koje su napravile red u zajednici. Prijestupnici su bili kažnjavani i udaljavani iz zajednice a fetve su regulisale odvijanje propisa po određenim pravilima koja su bila za sve obavezujuću.

Mi danas nemamo halife i nama je dužnost da slijedimo predvodnike Islamske zajednice bez razlike koliko to nama odgovaralo ili ne. Ovo je Islamski princip očuvanja reda u zajednici bez kojeg naša srca neće osjetiti slast vjerovanja, podvige uspjeha i vrijeme namjesništva na dunjaluku. One koji stvaraju razdor i probleme među vjernicima moramo markirati, pozabaviti se njihovim problemima i donijeti jasan stav i odluku spram onoga što oni čine. Neke treba ukoriti jer će ih taj ukor osvijestiti. Neke trebamo uvjetno sankcionisati kako bi se probudili iz zimskog sna nerada i nereda. Neke trebamo isključiti iz zajednice kako bi im dokazali da moraju poštovati propise koje nam vjera nalaže jer smo mi braća i sestre i bićemo kod Allaha odgovorni jedni za druge. Zbog pomenuite odgovornosti moramo poduzeti neke korake.

Najbolji vid djelovanja u rješavanju ovakvih problema jeste osvješćivanje ljudi, obrazovanje i odgoj u islamu. Mnogi od nas nisu imali islamski odgoj i obrazovanje pa se ponašamo ovako kako se ponašamo. Oni koji nas žele popraviti i povesti pravim putem moraju računati na vrijeme, dobre metode i koncentrisan rad na pomenutom planu. Rezultat je u Allahovim rukama a angažman i planiranjew u našim.

Potrudimo se da djelujemo čvrsto i ispravno, da pomognemo onima kojima je pomoć potrebna. Da podučimo i odgojimo one koji to nisu dobili u svome djetinjstvu i da na taj način steknemo titulu pravih vjernika koji će biti nagrađeni džennetom.

Molim Allaha da nam pomogne u ovim akcijama i podari nam najbolje rezultate i rješenja. Amin

Iskrena predanost u nesreci

وَإِذَا غَشِيَهُم مَّوْجٌ كَالظُّلَلِ دَعَوُا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ فَلَمَّا نَجَّاهُمْ إِلَى الْبَرِّ فَمِنْهُم مُّقْتَصِدٌ وَمَا يَجْحَدُ بِآيَاتِنَا إِلَّا كُلُّ خَتَّارٍ كَفُورٍ

„A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru ispovijedajući; a čim ih On do kopna dovede, samo Mu neki zahvalni ostaju. A dokaze Naše samo izdajnik, nezahvalnik poriče.“ (Lukman, 32)

Poštovana braćo i sestre, es-selamu alejkum.

U islamu nema prisile jer je Allah Uzvišeni zabranjuje. U mnogim islamskim, ili bolje rečeno muslimanskim zemljama državni aparat čuva vjerske propise koje ljudi nikako ne mogu prekoračiti. Tamošnji ljudi ne poznaju drugačiji sistem života u islamu i kada se nađu bilo gdje drugo nikako se ne mogu adaptirati u novo društvo ili se skroz okrenu od vjere smatrajući se slobodnim. S druge strane imamo muslimane iz nemuslimanskih zemalja koji su vjeru nosili kao svoju zastavu i amblem kako bi ozvaničili svoju pripadnost islamu a propise islama vrlo često ostavljaju ili zapostavljaju pod isprikom zakonskog uređenja država odakle dolaze. Ni jedni ni drugi ne mogu biti osuđeni nego ih moramo shvatiti i pomoći svima da osjete slast vjere koja im neće biti opterećenje nego sastavni dio života.

Današnja ulema ima izuzetno težak zadatak da vjernicima ponudi adekvatne principe života u islamu putem kojih bi nesmetano nosili misiju islama na svojim plećima.

Sastavni dio života ljudi jesu problemi, nedaće i nezgode koje se dešavaju. Zemljotresi, poplave, požari, ratovi i zarazne bolesti prate ljudski rod od prvoga čovjeka. U takvim situacijama čovjek iskreno doziva Allaha u pomoć kao nikada prije. Tada njegova iskrenost nema u sebi nikakve sumnje u Allahovu Moć i Milost. Tada u sebi ne vidi nikakvu moć koja ga je do prije nekoliko trenutaka odvajala od vjere i njegovog Gospodara. Faraon se smatrao bogom ali kada se utapao u talase mora on je pokušavao dozvati i priznati Allaha za Gospodara jer je tada bio sasvim siguran u Božiju moć o kojoj mu je Musa, a.s., stalno govorio. Morao se desiti potop da bi on i mnogi drugi postali iskreni vjernici. Isti je slučaj i sa narodom Nuha, a.s., koji je doživio potop. Oni van broda su svakako osjetili Božiju Moć a oni u brodu su svojim očima gledali tu Moć koja je iz njihovih srca izbacila i najmanju nit sumnje koja se kod čovjeka inače pojavljuje. Međutim, kada su došli do kopna tada opet počinju gnijezditi u svoja srca dio svoga ega koji je postepeno zamutio iskrenost u vjerovanju i predanju Allahu i Njegovim zakonima. Zašto se mora desiti nesreća da bi mi postali iskreni i predani Allahu? Zašto moramo misliti o džehennemskoj vatri da bi postali iskreni i predani? Zar nije bolje iz pomenutih primjera uzeti pouku a za svoj cilj postaviti džennetske ljepote koje Allah nudi svojim iskrenim robovima. Svojom iskrenom predanošću Allahu mi osiguravamo spas od svih kazni i musibeta (nedaća) i ujedno osiguravamo časno mjesto u džennetu pored poslanika i Allahovih ugodnika. Predanošću Allahu mi stičemo i zadovoljstvo ovoga svijeta bez kojeg nikada ne bi bili sretni. Pogledajmo svijet oko nas koji nas uvjerava u svoju sreću na dunjaluku a stalno tonu u dann pustoši dunjaluka, razaraju svoje porodice, uništavaju svoje zdravlje i imovinu, žive neuredan i nečasan život i vrlo često se ubijajaju. Zar je to neka sreća i ljepota? Iskreni i predani vjernici su zadovoljni sa onim što im je Allah dodijelio i uživaju u svim blagodatima koje imaju. Osnivaju svoje porodice, odgajaju svoju djecu, uživaju u njihovom odrastanju i prvim koracima, druže se i vole sa ljudima, pomažu nejake i ugrožene, dive se ljepotama koje je Allah čovjeku podario i uvijek su svjesni svoga zadatka, uloge i odgovornosti na ovom svijetu. Iskreni  vjernik tačno zna svoj zadatak koji mu je povjeren i on gas a punom odgovornošću izvršava.

Ne gubimo nadu u Allahovu Milost i činimo sve da postanemo iskreni i predani islamu kako bi dokučili sve ljepote ovoga i budućega svijeta. Onima koji još nisu na našem stepenu iskrenosti u vjeri pomozimo da očiste srca i duše od sumnje i ega koje šejtan ubrizgava u srca ljudi kako bi ich odvratio od vjere. Spašavajmo našu braću a nemojmo ih osuđivati. Nisu oni birali nesreću nego su samo bili neoprezni. Nesreća koja ich može zadesiti da bi postali iskreni u vjeri može nauditi i nama pa zato prihvatimo ovu odgovornost prema našoj braći i sestrama kojki se samoi ne mogu spasiti šejtanskog otrova.

Molim Allaha Uzvišenog da pomogne svim vjernicima i vjernicama da postanu iskreni i predani u svojim ibadetima. Amin

Sta donose zavist i uhodjenje?

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيرًا مِّنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ وَلَا تَجَسَّسُوا وَلَا يَغْتَب بَّعْضُكُم بَعْضًا أَيُحِبُّ أَحَدُكُمْ أَن يَأْكُلَ لَحْمَ أَخِيهِ مَيْتًا فَكَرِهْتُمُوهُ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ تَوَّابٌ رَّحِيمٌ

„O vjernici, klonite se mnogih sumljičenja, neka sumljičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“ (El-Hudžurat, 12)

 

Poštovana braćo i sestre.

Obraćam se Vama koji padate Allahu na sedždu i koji Mu iskreno robujete. Među nama šejtan spletkari i nastoji da nas uništi misleći da će tako olakšati sebi. Jasno nam je da nas on zavodi a da nas Allah poziva i vodi ispravnim putem pa ćemo zato poslušati i današnji savjet koji nam Allah Uzvišeni šalje.

Mi smo došli na ovaj svijet da uspostavljamo red i uklanjamo nered. Kada vidimo nešto loše mi to otklonimo na dostupan, lijep i mudar način kako bi počinioca zla odvojili od loših postupaka, lošega društva a istovremeno da ga očistimo od grijeha i primimo u naše društvo na oporavak. Ovo je sigurno zamoran i težak proces ali je ovo naš zadatak kojem ne smijemo okretati leđa. Sumnja je sjeme zla i otrov koji šejtan želi da posije u naša srca kako bi mrzili dobro a prihvatali zlo. Ljudi čine grijehe i greške i to je svojstveno čovjeku pa i onome koji Allahu na sedždu pada. Međutim, mi ne smijemo zaboraviti na tewbu i istigfar i novu priliku koju Allah daje svojim robovima. Neko se popravi od jednoga savjeta a neko će to učiniti nakon mnogo uputa i savjeta. Neko će vječno ostati u zabludi ali mi nismo ti koji će odlučivati da li će neko postati bolji ili ne, mi ćemo se truditi na Allahovom putu a On će sa poslanicima i dobrim vjernicima vidjeti dobro koje mi činimo. Vjernik je vjernik zato što ne sumnja u Allahovo postojanje. Sumnja čovjeka uništava i treba je što prije otkloniti jer ona donosi samo propast. Ukoliko sumnjamo u ničije poštenje mi tada ne dobijamo ništa drugo osim grijeha. One koji nam se čine nepošteni moramo popraviti da budu pošteni jer nam je to zadatak a ne da iznosimo mišljenja i dijagnoze bez tretmana kojeg je Allah propisao i Poslanik, a.s., pokazao u praksi. Mnogo je onih koji uhode ljude da bi im otkrili neku grešku, grijeh ili mahanu. Želja im je da te ljude ucjenjuju, ponižavaju i ismijavaju. Ovo nikada neće činiti iskreni vjernici jer oni žele da ljude oslobađaju od šejtanskih okova, da im podignu ugled i njihov stepen vjere i žele da na Sudnjem danu kažu:“Gospodaru, mi smo se trudili da prikrijemo mahane naše braće i sestara pa i ti danas pokrij naše mahane, Gospodaru naš“.

Kazna za sumnjičenja, uhođenja i ogovaranje vjernika i vjernica je veoma ogavna. Normalan i zdrav čovjek nikada ne može ni pomisliti da jede meso svoga umrlog brata i sebi neće dozvoliti da se dovodi u tu situaciju i bude tako kažnjen. Vjera čisti srce i dušu od svih zala i otrova pa tako i od sjemena mržnje kao što su sumnja, uhođenje i ogovaranje ljudi.

Mi znamo da se u našem okruženju mnogo konzumira ovo zlo i da je veoma opasno to što se ta pojava širi a mi je samo posmatramo i čudimo se kako neko može biti takav da se upušta u šejtanske spletke i avanture. Nije dovoljno to što činimo nego je potrebno da se što prije pokajemo za našu dosadašnju inferiornost spram pomenutog zla i da zamolimo Allaha Uzvišenog da nam osvijetli srca Njegovim nurom kako bi uspješno spasili oboljele i zaražene ljude ovom teškom infekcijom i zarazom koja hara među njima.

Molim Allaha da nas sačuva zla i da nas oplemeni kako bi bili dostojni misije koja je ostavljena čovjeku kao zadatak na ovom svijetu. Amin 

Allah ti zeli spas

فَقُلْنَا يَا آدَمُ إِنَّ هٰذَا عَدُوٌّ لَّكَ وَلِزَوْجِكَ فَلَا يُخْرِجَنَّكُمَا مِنَ الْجَنَّةِ فَتَشْقَىٰ

"O Ademe," - rekli smo - "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.“

Poštovana braćo i sestre.

Smisao učenja i izučavanja vjere i vjerskih regulativa jeste u tome da se obrazujemo u pravcu uljepšavanja naše budućnosti na obadva svijeta. Allah nam je Gospodar i tu nemamo nikakvih sumnji. Međutim, ako smo stvarno svjesni činjenice da nam je Allah Gospodar, da nam je vjera islam, Muhammed, a.s., poslanik a Kur`an uputa onda ćemo biti odani Allahu, slijediti Poslanika i praktikovati propise islama. Vjernik treba da zna da u svakom islamskom propisu leži korist i napredak za njega. S toga pogledajmo neke upute i naš odnos prema njima u vezi citiranog ajeta:

Allah je ukazao Ademu na opasnost koja mu dolazi od šejtana ali on nije shvatio cilj Allahovog upozorenja. Nije čudo što to Adem nije učinio u džennetu jer nije imao iskustva ali je čudo što te greške pravi današnji čovjek koji je i sam mnogo puta osjetio i uvjerio se u šejtansko neprijateljstvo i Allahovu naklonost kojom ga je želio spasiti od propasti. Allah daje propise o braku i ako ih se budemo držali imaćemo lijep i skladan brak i džennet na ovom svijetu a u suprotnom ćemo imati dunjalučki džehennem i propast. Evo nekoliko islamskih propisa i šejtanskih nagovora koji su prisutni kod čovjeka:

-          Ne dozvoli da tvoja supruga bude izložena pogledima, kontaktima i osamljivanju sa muškarcima da se ne bi javila sumnja, prevara i propast. Šejtan tada govori da je danas drugo vrijeme, da žena mora da radi, da se usavršava, da kontaktira, da bude cijenjena i poželjna u društvu jer će tako više doprinijeti svojoj porodici. Rezultat nepoštivanja islamskih propisa jesu stalne svađe među supružnicima, optuživanja, potvaranja i vrlo često bračne prevare zbog kojih se ruše brakovi i porodice i obadvoje bivaju protjerani iz bračnog dženneta u ovosvjetsku patnju poniženja i prezira.

-          Dužni ste da lijepo postupate prema suprugama vašim i da im pružite zaštitu i pažnju. Šejtan tada dolazi sa svojim prijedlozima da je muškarac iznad žene, da se njegova riječ mora slušati, da je njen zadatak da radi, rađa i odgaja djecu, da bude u kući u kojoj ima šta da jede i pije itd. Supruge su dio nas i mi ih moramo osjećati tako ako želimo uspjeh našega braka i sreću našoj djeci. Ukoliko suprugu isključimo iz bračnog života i damo joj ulogu robinje tada naš brak tone u nizine dok potpuno ne nestane u ponoru propasti. Ne može biti pažnje i ljubavi tamo gdje ste ponižavani, gdje vam se uskraćuje pravo na sreću i užitak. Ljubav postaje mržnja a iz mržnje se javlja osveta koja čovjeka protjeruje iz mira u nemir i iz vjere u nevjeru.

-          Allah vam u vašim suprugama daje sreću i smiraj. Krajnji cilj braka nije samo reprodukcija ljudskoga roda nego sreća i blagostanje supružnika baš kao što je bilo u džennetu Ademu i Havi prije protjerivanja. Jedni zu druge treba da se svijemo, da se poštujemo, izgrađujemo i dograđujemo ljubav i poštovanje kako bi se voljeli i uživali do kraja života. Šejtan čovjeka truje nagovorom da smo se dosta trudili i da je to previše. Moramo sebi dati malo oduška u tome što ćemo izlaziti sa društvom, što ćemo biti zu druge žene i muškarce jer možda i nismo izabrali pravu suprugu ili pravoga supruga. Šejtan nam daje primjere u drugima koji žive izvan islamskih propisa i koji prividno uživaju u svome braku ali i vanbračnom životu. Šejtan vrlo često muškarcu podvlači ideju o višeženstvu koje postoji u islamu pa ga nagovara da to proba i vidi da li je dobro za njega ili ne. Naravno, šejtan time želi razdor i propast a ne dobro za čovjeka. On dolazi suprugama sa vijestima da ich njihovi muževi varaju, da odlaze drugim ženama, a da njih gledaju drugi i bolji muškarci koji će ih bolje paziti, usrećiti i cijeniti. Tada se razum usmjerava tim tokovima i ne uzima u obzir da je to samo šejtanski nagovor i da bi se trebali vratiti islamskim propisima da bi spasili sebe, svoju djecu i brak.

Zaista je mnogo primjera koji se nižu po ovim i podrugim pitanjima bračnog života da bi mogli o njima govoriti cijeli dan. No, nama je cilj da podstaknemo na razmišljanje svakoga od nas da bi konačno shvatili cilj Allahovih uputa i da nam je šejtan otvoreni neprijatelj i da će to ostati do Sudnjega dana. Ko ovo shvati on će se spasiti propasti od propasti i urediće svoj život tako da će mu brak postati džennetom na ovom svijetu.

Molim Allaha da nam podari razum kojim ćemo prihvatati Allahove upute i kloniti se šejtanskih savjeta koji sigurno čovjeku donose propast. Neka nas Allah sačuva od prokletog šejtana i njegovih zavođenja. Amin

Šta ćeš reći Gospodaru?

إِنَّهُمْ كَانُوا لَا يَرْجُونَ حِسَابًا

„Oni nisu očekivali da će račun polagati“ (En-Nebe, 27)

Poštovana braćo.

Iz svih krajeva svijeta dolaze vijesti o kršenju ljudskih prava, prava žene, prava djece i svih bića kojima je Allah podario život na ovome svijetu a nama obavezu prema tim bićima. Nije lahko gledati slike ubijene djece u Siriji, poginulih u Iraku i masakriranih u Myanmaru. Srce nam treperi od žalosti, suze nam naviru iz očiju i tu se završava sve što činimo da bi se ta situacija promijenila. Zar je sve što možemo učiniti na putu Istine i Pravde? Mislim da se slažemo s tim da mi možemo daleko više učiniti na planu zaštite onih kojima je oduzeto njihovo osnovno pravo, pravo na život i slobodu.

U suri El-Fil Allah Uzvišeni pominje da je On Onaj Koji gladne hrani i od straha brani. Mi smo svjesni da sve nas naš Gospodar i hrani i štiti a ovo što uživamo nije produkt naših napora nego samo Njegove zaštite. Pomenuti ljudi koji pate jesu naše iskušenje, naša obaveza zbog koje moramo Allaha prizivati da im pomogne i spasi od nasilja koje se nad njima sprovodi. Majko, šta bi dala kada bi neko tvoje dijete spasio od ubijanja, klanja i masakriranja? Oče, šta bi ti dao da neko spasi tvoju porodicu, zaštiti ih od nasilja i stradanja? Naravno, sve bi dali da se tako nešto ne dogodi našim najmilijim. Šta ako nemate ništa šta bi dali za spas vaše porodice? Sigurno bi se okretali svojoj braći koja žive u blagostanju i miru i od njih bi tražili posredstvo.

Bolje je da mi pomažemo druge nego da budemo u situaciji da druge molimo da nam pomognu u teškim situacijama. Od nas se ne traži da damo sve što imamo, ne traži se od nas da dajemo svoje živote i imetke naše. Od nas se traži da se na Allahovom putu borimo imetcima našim tako što ćemo pomagati ugrožene ljude, pomoći im da opstanu u ovoj surovoj situaciji i da žive sa svojim najmilijim u miru i sigurnosti. Svojim životima na Allahovom putu možemo da dižemo glas protiv nasilja, da prihvatimo napaćene ljude i pomognemo om da se afirmišu u tuđini jer su izbjegli iz dunjalučkog pakla ali da im svojim životima garantujemo da je Allahova volja da oni traže sve načine za povratak u svoju domovinu kako bi zaštitili one koji nisu uspjeli da izbjegnu ispred nasilnika.

Možemo im ukupiti novčanih sredstava, možemo im slati odjeću, hranu i druge namjernice kako bi ublažili nestašicu i neimaštinu. Djeci možemo slati pored gardarobe, igračaka i školskog pribora kontakte sa našom djecom kako bi znali da imaju prijatelje negdje daleko ali se brinu o njima. Međutim, mi možemo svakodnevno da molimo Allaha Uzvišenog da spasi našu braću i sestre kao i sve druge ljude kojima je oduzeto njihovo osnovno ljudsko pravo. Sve ovo pominjem iz samo jednoga razloga:“Koliko smo odgovorni za situaciju u kojoj se nalaze napaćeni ljudi“? da li smo svjesni te situacije i odgovornosti? Svjesni smo povratka Alllahu i polaganja računa a pitanje je da li smo svjesni da ćemo polagati račun i za napaćene ljude?

Zato se pozabavi dragi brate i plemenita sestro ovim pitanjem, uključi se u akciju pomoći napaćenim ljudima, odredi to za sadaku koju je dužan dati savki od nas koji je u mogućnosti i svakodnevno moli Allaha da im pomogne. Samo na ovaj način možeš reći da si spreman na polaganje računa za stanje kroz koje prolaze mnogi ljudi oko nas.

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da budemo na visini našega zadatka i da nas sačuva teških iskušenja. Naša dobra djela neka umnogostruči i uvede nas u džennetske bašče. Amin

Aktuelno

Tribina


Petak poslije jacije namaza

Slijedi

Ramazanski Bajram

04.06.2019 - 06:13 sati

Countdown
završen

Login za članove