Vaktija

Pocetak Klanja se
Sabah
Iz. sunca
Podne
Ikindija
Aksam
Jacija
Džuma namaz na vrijeme!!!

Adresa

E-mail: IZBA/IGBA:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Imam:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Humanitarni fond:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Adresa:
Aarauerstrasse 57
CH-5036 Oberentfelden
Tel: +41 (0) 62 534 06 11
Nat: +41 (0) 77 463 60 82

 

Selamun alejkum i dobro nam došli na stranicu džemata IZBA/IGBA

Prijevodi Kur`ana

Svi dosadašnji prijevodi Kur'ana na naš jezik

Kur'an, Božija objava svjetovima, danas se može naći preveden na sve južnoslavenske jezike. Mi ćemo navesti izdanja na srpskohrvatskom i bosanskom jeziku.

Prevodioci su dosta različito pristupali izvornom tekstu. Nema sveobuhvatnog, integralanog pristupa. Neki od prevodilaca su se u svom prevođenju sasvim komotno ponašali, neki su opet željeli postići stilistiku i rimu originala, i najzad pribjegavali slobodnoj interpretaciji teksta.

Zbog toga ćemo sada, govoreći o orijentaciji naših prevodilaca, istaknuti osnovne „biografske“ podatke i recepciju naših prijevoda Kur'ana. Bošnjaci nisu prvi podarili prijevod Kur'ana na srpskohrvatski jezik. Razlog zašto muslimani nisu dugo vremena pristupili poduhvatu prevođenja Kur'ana dr. Muhamed Hadžijahić vidi, osim u nemogućnosti adekvatnog prevođenja Kur'ana na druge jezike, i u tome da kur'anski tekst prijevodom gubi svoj mistički značaj.

Prevodioci su i javno iznosili svoj skepticizam u pogledu prijenosa svih vrijednosti originala. Tako Esad Duraković kaže: „Pošto sam i ja preveo Kur'an na bosanski jezik (objavljen 2004), a poznati su mi u detalje i mnogi drugi prijevodi, znam pouzdano da su, bez obzira na prevodilački podvig, veoma veliki gubici upravo u domenu književnoestetskih i semantičkih vrijednosti Teksta.“ [1]

 

PRIJEVODI NA SRPSKOHRVATSKI JEZIK:

            1. Prijevod Miće Ljubibratića Hercegovca (1895)

Preveo je Kur'an s francuskog ili ruskoga jezika. Muslimanski krugovi Ljubibratićev prijevod nazvali su „čorbine čorbe čorba“, jer je preveden s ruskog, a ruski sa francuskoga jezika Le Koran od Kazimirskog (objavljen u Parizu 1852). Prijevod je štampan o trošku zadužbine Ilije Milosavljevića Kolarca, Državna štamparija Kraljevine Srbije u Beogradu.

I Kazimirski i Ljubibratić ponikli su u evropskoj kršćanskoj kulturnoj tradiciji i obojica su prevodili za recipijente iz te tradicije. I francuski i srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik imaju kršćansku teološku i dr. terminologiju, poznaju realije kršćanske: katoličke i pravoslavne Objave, a Kur'an dolazi iz drugačije, mada slične, kulturne tradicije.

„Kada su dve kulture uzajamno povezane, a jezici sasvim različiti, prevodilac mora da pribegava u procesu prevođenja mnogim formalnim transformacijama. Ipak, u sličnim slučajevima mnoštvo podudarnosti u ovim dvema kulturama umnogome obezbeđuje paralelizam sadržaja, i to čini prevod manje teškim nego kada su različiti jezici i kulture.“ (J. Najda)[2]  Ovaj prevodilac koristi gotovo uvijek kršćansku teološku terminologiju (Gospod, djevice, anđeli, zavjet, prozba, slava), a ponekad specifično islamsku  terminologiju prilagođava jeziku »knjiga staroslavnih« (npr. islamske termine džin i melek  srbokroatira u đenije pl. đeniji i meleć pl. melaiće).

Prof. dr. Enes Karić podvlači da je prijevod Kur'ana Miće Ljubibratića, vođe hercegovačkog ustanka, ličnosti koja je bila zagovornik bratske suradnje Srba i bosanskih muslimana, dočekan od strane uleme kao antiislamski potez par exellence.

            2. Prijevod Ali Rize Karabega (1937)                                                                                               

Neki kritičari smatraju da je to prerađeni Ljubibratićev prijevod. Međutim, da se primjetiti da je Karabeg Ljubibratićev prijevod Kur'ana „pročistio“ izbacivši iz njega najznačajnije termine kršćanske terminologije (npr. Gospod) davši im izvorne oblike koji se u jeziku muslimanskih čitalaca u Bosni i Hercegovini ne osjećaju kao strani. Prijevod se pojavio u Mostaru, a štampan je u Sarajevu u štampariji Prosvjeta. Mehmed Handžić, vodeći prijeratni teolog u Bošnjaka, rekao je za ovaj prijevod  da je to površna prerada Ljubibratićeva prijevoda.

Svoje mišljenje o Karabegovom prijevodu dao je i poznati arabist Muhammed Pašić u listu El-Hidaje (XI-XII:173) gdje kaže da ovaj prevod nije ništa drugo negoli nevješt prijevod Ljubibratićeva Korana sa ćirilice na latinicu, da su u Ljubibratićeva prijevoda poprimljene mnoge osobine nemuslimanskih prevodilaca Kur'ana, npr. riječ prorok za pejgambera, Gospod za Boga… Također potvrđuje da pisac nigdje ne spominje Ljubibratića koga je potpuno kopirao, nego spominje njemački prijevod od Ullmana.

Karabeg je u predgovoru obrazložio svoj prevodilački postupak: „Nastojao sam do krajnje mogućnosti da zadržim u prevodu stil i poredak kur'anskih riječi, mada bi prevod bez ovakvog striktnog držanja bio još saglasniji sa pravilima i načinom pisanja našeg jezika. Pazio sam, koliko mi je bilo moguće, da ne stavim nijednu riječ koja se ne nalazi, a tako da i ne izostavim kakvu riječ koja se nalazi u tekstu Kur'ana. U nekim ajetima, gdje je trebalo za bolje razjašnjenje dodati koju riječ ili rečenicu, koje su usko vezane za dotični ajet, ja sam ih stavio unutar među zagrade.“

            3. Prijevod Muhammeda Pandže i Džemaluddina Čauševića (1937)

Kritičari smatraju da je to prijevod sa turskog jezika, koji je opet prijevod s engleskog.

Odmah po izlasku iz štampe 1937. g. u Sarajevuprijevod jeoštro osuđen od strane islamskih teologa u Sarajevu. Glavni odbor El-Hidaje, organizacije ilmije, islamskih teologa i propovjednika u Kraljevini Jugoslaviji, u svom glasilu izdao je zvanično saopćenje o Pandža - Čauševićevom prijevodu u kojem je iznio „četiri vrste grešaka: 1. nedosljednost i kontradiktornost, 2. netačno prevođenje, 3. proizvoljno tumačenje, i odstupanje od općepriznatog islamskog učenja i napokon 4. što je najteže i najkarakterističnije - izvori ovog prevoda.“[3]

Pandža i Čaušević tvrde da su svoj prijevod izradili prema turskom prijevodu Kur'ana od Omera Rizaa.[4] Organizacija ilmijje tvrdila je da je Pandža - Čauševićev Kur'an Časni zapravo »doslovni prijevod« Rizaova prijevoda, ali da je Omer Riza kopirao engleski prijevod Kur'ana Muhammeda Alija.[5]

Izvor Pandža - Čauševićeva prijevoda najviše je naljutio islamsku ortodoksiju zbog toga što je Muhammed Ali bio sljedbenik Mirze Gulama, osnivača sekte ahmedija, čije su heretičko učenje odbacili najviši autoriteti i institucije islamskog prava i apolegetike u muslimanskom svijetu. Ahmedijsko učenje vuče porijeklo od mu'tezilizma, ekstremne racionalizacije islamske religije.[6] Treba znati da je Čaušević bio reformator islama u Bosni i Hercegovini („muslimanski Ljudevit Gaj“), da je u periodu 1917-1933. g. obnašao funkciju najvišeg vjerskog predstavnika, reisul-uleme, i da je nastojao muslimane, koji su poslije austro-ugarske okupacije 1878. g. naglo kulturno - civilizacijski bili zaostali, uvesti u savremene tokove obrazovanja. Čaušević je želio Kur'an predstaviti kao „savremeno“ štivo koje se „podudara“ s naučnim otkrićima i dometima ukupne savremene mu zapadnoevropske civilizacije.

Pandža - Čuševićev prijevod iz 1937. g. pročišćen je tako da u narednim izdanjima izostaju mnoga značenja i tumačenja unutar ajeta te bilješke koje je Glavni odbor El-Hidaje argumetirano pobijao. Velika kulturna misija prijevoda Kur'ana Časnog, i pored njegovih krupnih nedostataka, ne može se poreći.

Daniel Bučan, jedan od tada vodećih orijentalista u zemlji, afirmativno piše o njemu. Bučan ocjenjuje da je prijevod urađen stručno, a kometar i stručno i iscrpno. Međutim, on zamjera prevodiocima što su, u nastojanju da „prenesu i objasne kur'anska značenja“ - cilj što su ga Pandža i Čaušević istakli u svome predgovoru – „propustili priliku da se okušaju u prenošenju pjesničkog i umjetničkog  savršenstva Kur'ana… Ovako je čitalac ostao u stanovitoj mjeri lišen zadovoljstva da nasluti onu specifičnu (a toliko zanimljivu i značajnu) ritmičku i melodijsku kadencu kur'anskog jezika.“[7]

Drugo izdanje ovog prijevoda objavljeno je u Zagrebu (Stvarnost, 1969), a redaktori su bili hfz. Omer Mušić i književnik Alija Nametak.

Zanimljiv je prikaz ovog prijevoda od Besima Korkuta, također priznatog arabiste i prevodioca, koji smatra da je u Pandža - Čauševićevom prijevodu, i pored  pročišćavanja, Kur'an na mnogim mjestima pogrešno preveden.[8]   

Korkut posebno zamjera redaktoru i lektoru, književniku Aliji Nametku, koji je „ispravljajući“ prijevod iz 1937. g., počinio nove pogreške. Kur'an Časni, smatra Korkut, zbog mnoštva u zagrade ubačenih pojašnjenja, izostavio je estetsku dimenziju originalnog Kur'ana. Ovakvim svojim postupkom lišio je  neke kur'anske riječi svih njenih ljepota i nehotice pokazao da bi kur'anski ajeti, kad se samo doslovno prevedu, bili nerazumljivi.

            4. Prijevod Besima Korkuta (1977)[9]

Ovo je prvi naš cjeloviti prijevod Knjige s arapskoga jezika. To je prva njegova prednost u poređenju s ostalim prijevodima. Druga, jednako važna prednost ovog prijevoda je u tome što B. Korkut, diplomirani arabist s najstarijeg islamskog sveučilišta, Al-Azhara u Kairu, i značajni islamolog iz Bosne i Hercegovine, nije prevodio Kur'an zarad isključivo vjerske svrhe.

On je, nesumnjivo, čak bolje od drugih, naglašeno teologiziranih prijevoda, autentično prenio kompleksnu islamsku poruku – u svom prevodilačkom kreativnom zamahu koji je smjerao ostvariti i one nadvjerske, književnoumjetničke vrijednosti muslimanske svete knjige. Izdao ga je Orijentalni institut u Sarajevu u ediciji Posebna izdanja.

Jugoslavenski lingvisti, orijentalisti i historičari arapske književnosti, odmah po izlasku iz štampe Korkutovog „Prevoda Kur'ana“ istaknuli su njegovu općekulturnu vrijednost. To je prijevod s izvanrednim osjećajem za mjeru u prevođenju: uočavanje paralelizma i kontrasta; ekonomičnost u izrazu; ritmizirana rečenica; leksika koja je mjestimice arhaična – toliko da ne omete čitaočev prohod kroz semantički gustiš ali i da ostane svježa, s asocijacijama na kulturni i povijesni milje Kur'ana; interpunkcija kojom se umetnute rečenice doimaju kao ponornice u neobičnom kur'anskom komponiranju i kojom se stilski ističu dijelovi rečenice, cijele rečenice ili pak odlomci; ukupno stilsko adaptiranje kur'anskih tekstova koji nose neke zajedničke jezičke posebnosti itd.

Daniel Bučan je u svojoj ocjeni ovoga prijevoda istakao da učinivši Kur'an čitkijim (i time pristupačnijim), Korkut nije sakrio nijednu njegovu dimenziju (pa ni vjersku), a mjestimice je zaista uspješno otkrio vrijednosti Kur'ana kao pjesničkog, književnog djela… Time je Korkut našoj publici (i njezinim različitim slojevima) otkrio Kur'an kao knjigu koju valja, i koju je moguće, čitati i bez izrazito vjerskog opredjeljenja u pristupu. Izbjegavši riječi stranoga porijekla Korkut je dobro uočio da će nacionalnu i historijsku specifiku Kur'ana sačuvati ako posegne za riječima orijentalnog porijekla koje se tokom vremena ušle u leksički fond jezika bosanskih muslimana.

Međutim, Korkut je i ovdje znao za mjeru: turcizme, arabizme i perzizme upotrebljavao je samo ondje gdje oni „mogu biti percipirani kao nosioci nacionalne i istorijske specifike“.[10]

Namijenivši svoj prijevod jugoslovenskom čitaocu čiji je materinski jezik srpskohrvatski, Korkut je istovremeno bio do krajnosti korektan prema čitaocima za koje je Kur'an Božija riječ. Zato je svoj prijevod sačinio tako da očuva čistotu islamskog svjetonazora, a da ga čitaoci drugih svjetonazora čitaju kao epohalno književnoumjetničko djelo.

PRIJEVODI NA BOSANSKI JEZIK:

            5. Prijevod Mustafe Mlive (1994) [11]

Ono po čemu će Mlivin prijevod Kur'ana biti zasigurno pamćen je da se prvi pojavio nakon proglašenja nezavisnosti BiH te da je prvi prijevod Kur'ana na bosanski jezik. Mlivo će kazati da je za nas muslimane Kur'an riječ Allahova upućena vjerovjesniku Muhammedu na jeziku Objave transkribirane na jasan arapski jezik božanskim procesom. Prijevod je objavljen u Bugojnu, a komentar i dodatke je uradio sam autor.

Dosta kritike i osporavanja, što ulemanske što sveukupne intelektualne javnosti, doživio je ovaj prijevod Kur'ana. I sam Mlivo je istaknuo da ne treba očekivati od nekog prijevoda da prenese u potpunosti ideju izraženu u arapskom originalu.

Govoreći o našim dosadašanjim prijevodima Mlivo je istakao da su se prevodioci dosta komotno ponašali, da u prijevodima ima dosta deformiteta, tumbanja teksta i prebacivanja predikata tamo gdje mu nije mjesto, tretiranja Kur'ana kao „zanimljive priče“ ili tridesetog džuza kao „poetskog niza“, što smatra kontraproduktivnim poslom. On je naveo brojne zamjerke prijevodima Korkuta, Karića i Durakovića među kojima se posebno ističe interpolacija (umetanje vlastitih riječi, negdje i čitavih rečenica).

Mlivin prijevod Kur'ana je leksički tačan, ali on ne svjedoči o Mlivinom pravilnom razumijevanju kur'anskog teksta. Prevođenje riječi za riječ nije najbolji put da se prenese smisao i poruka kur'anskog teksta. (Ramić, 2010:10)

Za ovaj prijevod će prof. dr. Izet Terzić ustvrditi da je Mlivo preveo engleski prijevod Kur'ana orijentaliste Pickthala (1875-1936), The meaning of the Glorious Qur'an, koji je objavljen 1930. godine u Londonu.

           6. Prijevod Enesa Karića (1995)[12]

Akademik Karić će u Pogovoru svome prijevodu istaknuti da govoriti o čudu Kur'ana znači prije svega govoriti o čudu vječne Božije riječi, govora, jezika. Prema Kur'anu, osim Boga čovjek je jedino biće koje kazuje i pokazuje. Čudo znakovlja jezika i čudo znakova svijeta jedno je isto čudo. To čudo božanske riječi akademik je prenio čitaocima na bosanskom jeziku. Prijevod je izdala Bosanska knjiga u Sarajevu, a objašnjenja uz prijevod i pogovor je napisao sam prevodilac.

Prof. Latić pojavom ovog prijevoda najavljuje drugu fazu prevođenja Kur'ana i kur'anologije na bosanskome jeziku. U svom osvrtu u Glasniku IZ  (IX-X/2003) Latić kaže da je Karić sintetizirao prevodilačka iskustva svojih prethodnika i izbjegao slabosti njihovih prijevoda. On je po svaku cijenu izbjegavao redukciju, najopasniju zamku u prevođenju jedne polisemne knjige kakva je Kur'an. Na ravni bosanskoga jezika Karić je izabrao jezički humus svoga kraja, bošnjačke književnosti i kur'anološke literature na bosanskom jeziku. Dželaludin Rumi tražio je da se kroz stranice Kur'ana probijamo sa bakljom u ruci i srcu, sa svjetlom božanske svjetiljke i da tako naučimo povezivati detalje, onog biserja i merdžana kojeg je Kur'an prepun. Prof. Karić je zasigurno i kroz svoj prijevod posvjedočio ovo rumijevsko probijanje kroz svijet detalja i smisla.

Druga dva prijevoda, BK i EK, bliži su arapskom originalu. U njima ima više rasuđivanja o odnosu pojma prema njegovom izrazu u našem jeziku, a manje dodavanja, oduzimanja i pogrešnog uključivanja riječi u realni kontekst. Na kraju oba prevodioca su naši poznati teolozi. (Ramić, 2010:10)

            7. Prijevod Esada Durakovića (2004)[13]

Ovo je posljednji objavljeni prijevod Kur'ana na bosanski jezik.

Prije nego je izdao svoj novi prijevod Kur'ana, Duraković je ukazivao na greške u dosadašnjim prijevodima. Objavio je niz radova o Kur'anu koje smo u više navrata spomenuli u ovom radu. Prijevod je izdala Svjetlost Sarajevo, a napomene i zapis prevodioca te strukturu rime sam prevodilac.

ED je prvi prevodilac Kur'ana koji se okrenuo stilskim posebnostima, a smatra se da je to najstilogeniji prijevod do sada. Duraković kaže da je to za njega najteži i najodgovorniji prevodilački posao u životu. On smatra da su ostali prevodioci zanemarivali stilske vrijednosti Kur'ana, njegovu jezičku slojevitost i stilsku markiranost.

Svi su se odlučivali za tzv. „prijevod značenja“, a da pri tome nisu obraćali pažnju na stilske vrijednosti Kur'ana, i često su umjesto prijevoda pribjegavali interpretaciji.      To je prevodilački nekorektno i estetski neadekvatno. Kur'anske rime, refreni, ritam, itd. uopće nisu nevažni, jer izvorni tekst snažno insistira na njima.

Duraković kaže: „Ja sam nastojao zahvatiti te slojeve za koje nisu marili dosadašnji prevodioci. Pri tome znam da je kur'anski jezik i stil mu'džiza, te da nikakav Duraković ne može sve to prenijeti u bosanski jezik, ali smo dužni makar nagovijestiti tu neuhvatljivu ljepotu izvornika.“[14]

Posebno je zanimljiv kao najznačajniji prevodilac današnjice u Bosni i Hercegovini, što vidimo iz brojnih njegovih prijevoda. Sam Duraković o prevođenju i vlastitom pristupu tome kaže da je doslovan prijevod nesposoban da u drugom jeziku, možda i u drukčijoj tradiciji, podari prenesenom izvorniku život, da ga osposobi za let, za umjetnički uzlet, budući da književno djelo pulsira estetikom neuhvatljivom doslovnosti… Jer, dobar prijevod uvijek je više od prijevoda: to je kreacija, i zato neka se ne upuštaju u te čudesne poduhvate ljudi koji vjeruju kako im je dovoljno poznavanje jezika izvornika: takvi u svoj jezik i kulturu bezdušno unose samo mrtve ptice, a od mrtvih ptica nema ništa žalosnije.[15]  U časopisu Ostrvo (2004, II:4) prof. dr. Marina K.-Bakaršić kaže da je Durakovićev prijevod usmjeren na to da se približi ljepota njegovoga zvučanja, njegovoga jedinstvenog izraza. Dakle, uz teološku tačnost u prenošenju Božije riječi na bosanski jezik, Duraković je pokušao sačuvati i književne vrijednosti originala u što većem stepenu. Nijestoga nimalo slučajno što je za stilističku interpretaciju ovaj prijevod prava riznica jer otvara čitav niz novih mogućnosti i inspirativnih susreta sa kur’anskim tekstom.

Dosta radova u stručnim časopisima o Durakovićevom prijevodu je napisala prof. dr. Hasnija Muratagić-Tuna. Ona je naglasila da nas Durakovićev prijevod uči profesionalizmu i naučnom oprezu. Također kaže da je ED ovim prijevodom pokazao da je veoma sposoban i veoma umješan. Pored izuzetno velike odgovornosti prema tekstu, koja se podrazumijeva, uočavamo njegovu veliku odgovornost i prema recipijentima svoga prijevoda. On nije samo pasivni pretvarač jednog koda u drugi nego odlučujući faktor koji posreduje između izvornog teksta i recipijenata u jeziku cilju. Za bosanski jezik prijevod Kur'ana bio je posebno osjetljiv, pojavio se u osjetljivom razdoblju njegova razvoja, koji bismo mogli nazvati novom standardizacijom, ili, još bolje, restandardizacijom.

Prof. Tuna ističe i poteškoće sa kojima se Duraković susretao, nije imao bogatih rječnika bosanskog jezika, a u onima koji su mu stajali na raspolaganju otkrivao je prazna mjesta, pa se morao snalaziti na poseban način. Bio je često prinuđen da sam kreira nove riječi, od čega će bosanski jezik imati izuzetne koristi. Duraković je za svoj prijevod kovao nove riječi, što potvrđuje njegovu sveukupnu obdarenost. Ovaj prijevod Kur'ana je značajan produktivan faktor u prirodnom toku razvoja bosanskog jezika.[16]

Žestoku kritiku ovom prijevodu je u više navrata i mjesta ispisao Jusuf Ramić koji, između ostalog, kaže da prijevod Kur'ana ED ima najviše improvizacija, grešaka, dodavanja, oduzimanja i doslovnog prevođenja. On osporava i tvrdnju Durakovića da je arapska predislamska poezija, kojom su Taberi, Ibn-Kesir, Zamahšeri i dr. objašnjavali leksiku Kur'ana, sumnjivog porijekla.

PRIJEVODI PRIJEVODA:

Prijevodi Kur'ana su odraz potrebe određenih generacija nearapskih naroda. Ovdje ističemo podatak da postoje i savremeni prijevodi Kur'ana na bosanski jezik, integralni ili parcijalni, posredni sa drugih svjetskih jezika. Sa njemačkog na bosanski preveo je Ramo Ataić 2002. godine.  Prijevod prijevoda sa engleskog od Muhameda Asada na bosanski preveo je Hilmo Čerimagić. Postoji i nekoliko prijevoda kod nas u rukopisu npr. hfz. Mustafe Fatina Kulenovića, zatim ing. Seida Korkuta, te Šefketa Šabića iz Tuzle. Pored ovih prijevoda kod nas postoje i prijevodi u rukopisu pisani tzv. alhamijado pismom i to Zenunovićev i Šarićev.

Postoji dosta parcijalnih prijevoda, pokušaja i nedovršenih prijevoda. Put na polju prevođenja Kur'ana je trasirao i Tuzlak  prof. Šukrija Alagić koji je preveo pet džuzova Kur'ana sa tefsirom. O ovome će se, sigurni smo, u narednom periodu pojaviti relevantne analize i stručni radovi.



[1] Esad Duraković, Orijentologija (...), str. 115.

[2] Citirano prema Branimiru Čoviću, Umetnost prevođenja ili zanat, Književna zajednica, N. Sad, 1986., str. 25.

[3] El-Hidaje (VII-VIII:113) Pandža i Čaušević odgovorili su na ovaj „napadaj” u Našoj budućnosti, listu za privredna i  politička pitanja, br. 6, Sarajevo, 1937.

[4] Omer Riza, Kurani kerim tercume, Istanbul, 1934.

[5] Muhammad Ali, Holy Quran, Lahore, 1920.

[6] O mu’tezilizmu v. npr. M M. Sharif, Historija islamske filozofije, str. 219-238.; Henri Laoust, Raskoli u islamu, Zagreb, 1989., str. 122. i dalje.

[7] Daniel Bučan, Aplauz ili ovacije,  uz izdanje Kur’ana Časnog, “Telegram” od 10.  X. 1969., str. 4.

[8] Vidi navedeni prikaz u „Glasniku VIS-a”, br. 10-12, 1969.

[9] Besim Korkut je rođen 1904. u Sarajevu. Ruždiju završio u Travniku, Okružnu medresu u Sarajevu, Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu i Al-Azhar u Kairu 1931. Po povratku sa studija radi kao profesor u Šer. sudačkoj školi na predmetima Arapski jezik, Stilistika, Šerijatsko pravo, Akaid i Historija islama, zatim u Šerijatskoj gimnaziji i Gimnaziji u Mostaru. Poslije 1945. radi u Ministarstvu prosvjete, te u Orijentalnom institutu do penzije 1969. kao naučni saradnik. Napisao Gramatiku arapskog jezika, tri knjige dokumenata iz Državnog arhiva u Dubrovniku, pisao stručne radove i novinske članke, a prevodio je i arapsku književnost. Deceniju je radio na prijevodu Kur'ana i nije ga objavio za života. Umro u Sarajevu 1975.

[10] Jirži Levi, Umjetnost prevođenja (...), str. 111.

[11] Mustafa Mlivo je rođen u Bugojnu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Mašinski fakultet je završio u Mostaru. Prije agresije je radio u Tvornici biro-mašina u Bugojnu. Objavio je Rječnik Kur'ana, Evanđelje po Barnabi, Index riječi  Kur'ana, Kur'an ispred nauke i civilizacije i preveo je Kur'an na bosanski jezik, prvi nakon agresije na BiH. Danas radi na poslovima sekretara Medžlisa IZ Bugojno.

[12] Akademik Enes Karić je rođen 1958. u Travniku. Osnovnu školu je završio 1973. u Han-Biloj (Travnik). Srednju (petogodišnju) Gazi Husrev-begovu medresu završio je u Sarajevu 1978., a potom se iste godine upisao na Fakultet političkih nauka i Fakultet islamskih nauka. Na Fakultetu islamskih nauka diplomirao je 1981., a na Fakultetu političkih nauka 1982. godine. Postdiplomski studij iz filozofije je upisao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i magistrirao 1986. Doktorirao je 1989. godine na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Boravio je više puta na specijalizacijama na univerzitetu Al-Azhar, Kairskom univerzitetu, zatim na Univerzitetu Yale (SAD) i Oxford (V. Britanija). Godine 2002. proveo je ljetnji semestar na Fullbrightovoj stipendiji na Univerzitetu u Kaliforniji, Santa Barbara (UCSB). Objavio je veliki broj knjiga, prijevoda i stručnih radova u različitim časopisima, listovima i publikacijama. Okušao se uspješno i na polju

književnosti.

[13] Akademik Esad Duraković rođen je 1948. godine u Glavicama kod Bugojna. Nakon završene medrese u Sarajevu, diplomirao je orijentalistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu 1972. godine. Na matičnom fakultetu je magistrirao 1976., a 1982. godine i doktorirao, tezom iz arapske književnosti.

Od 1976. do 1988. godine profesor Duraković proveo je u raznim nastavničkim zvanjima na Filozofskom fakultetu u Prištini. Od 1991. godine radi u Sarajevu. Danas je redovni profesor na Odsjeku za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Akademik, arabista, književnik, književni kritičar i prevodilac, sve to je Esad Duraković.

Internacionalni žiri mu je 2003. godine, u konkurenciji desetina institucija i pojedinaca, jednoglasno dodijelio UNESCO-vu nagradu za najboljeg arabistu u svijetu.

Član je PEN centra BiH, član Akademije nauka u Damasku, koja je najstarija i najcjenjenija u arapskom svijetu, a od 19. septembra 2008. godine i član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Iza njega je vrijedan prevodilački i naučni opus. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada u zemlji i svijetu.

[14] Novi horizonti, broj 1139., 2002.

[15] Vidi: Ništa žalosnije od mrtvih ptica, Divan, VII/13-14, Gradačac, 2004., str. 326.

[16] Vidi: Hasnija Muratagić-Tuna, Novi prijevod Kur'ana, Almanah – časopis, Podgorica, 2005., str. 335-340.

Aktuelno

Tribina


Petak poslije jacije namaza

Slijedi

Ramazanski Bajram

04.06.2019 - 06:13 sati

Countdown
završen

Login za članove