Draga braćo,
Sloboda je jedna od najvećih blagodati koju čovjek može da uživa. Slobodan čovjek da se kreće i ostvaruje svoje životne ciljeve. Sloboda je pravo koje je Bog Uzvišeni dao čovjeku po rođenju. On je taj koji je čovjeka slobodnim učinio. Zbog blagodati slobode, Uzvišeni Allah obavezao je čovjeka na ibadet njemu: ‘’Ljude i džinne sam stvori da mi ibadet čine.’’ (Kur’an)
Čovjek tu slobodu treba da čuva i njeguje, da na njoj bude zahvalan.
Jedan od preduslova da bi čovjekova vjera, a samim tim i njegova djela, bila prihvaćena, jeste da su ona izraz njegove slobodne volje, odnosno da čovjek nije prisiljen na vjeru ili nevjeru, kako Kur’an kaže: ‘’U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude!’’ (Al-Baqarah, 256)
Zarobljen čovjek ili porobljeni narodi, znaju kolika je vrijednost slobode koju su prethodno uživali. Naš narod i naša zemlja dugo su živjeli pod vlašću drugih, i nikako se nisu mogli toga osloboditi. Konačno, 1. marta 1992.godine , prije 30 godina, Srbi, Hrvati i tada Muslimani, izjasnili su se na referendumu da žele slobodno živjeti u svojoj zemlji, pričati svojim jezikom, i vjerovati svoju vjeru.
Draga braćo, cijena slobode je skupa. Bosanska zemlja natopljena je šehidskom krvlju da bi oslobođena bila. Zato generacije Bošnjaka koje uživaju današnju slobodu trebaju se sjećati bosanskih šehida i čuvati spomen na njih! Kur’an nas uči da oni žive i da šehidi ne mogu umrijeti: ”I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!” (El-Bekare, 154)
Bosanski sinovi omogućili su da Bosna nastavi svoj hiljadugodišnji hod kao slobodna zemlja. Po prvi put u njenoj historiji, Bosanci i Hercegovci upravljaju svojom zemljom i svojom sudbinom. Uzvišeni Allah izbavio ih je iz ruku njihovih dugogodišnjih tlačitelja, koji su progonili generacije Bošnjaka i ubijali one najpametnije među njima.
Allah, dž.š., u časnom Kur’anu kaže: ”I kad Musa reče narodu svome: “Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali – to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega.” (14:6)
Bošnjaci nisu mogli više pristajati na to da im se ne priznaje njihov identitet (uopce). Tražili su slobodu, mogućnost da se definišu i da slobodno žive u svojoj zemlji. Zato mi danas svoj vjerski identitet čuvamo, i njega se ne stidimo. To pokazuju svi ovi islamski centri, džamije i vakufi koje Bošnjaci grade diljem svijeta.
Uzvišeni Allah ljude je stvorio različitima i dao im njihove identitete kako bi se oni razlikovali, kao što Kur’an kaže: ”Mi smo vas od jedne žene i jednog čovjeka stvorili, kako biste se međusobno upoznavali.” Dakle, ljudi nisu isti i mi imamo potrebu da se naša različitost respektuje i poštuje kao što mi poštujemo ljude drugih vjera i identiteta. Dok su drugi imali pravo na
svoj vjerski i nacionalni identitet, a živjeli smo na istom podneblju, nama je naš nacionalni identitet bio osporavan, kao što i dan danas pokušavaju osporiti naprimjer naziv bosanskog jezika jer je on temelj našeg identiteta.
Mi danas iz Svicarske, Amerike, Australije, Evrope i drugih zemalja svijeta okrećemo svoje poglede ka Bosni kao što je Božiji Poslanik okretao svoj pogled prema Mekki, žudimo za njom kao što Poslanik žudio za Mekkom, dovimo i tražimo da Bosna bude slobodna do Sudnjeg dana kao što je Poslanik dovio i radio na oslobađanju Mekke. Tu njegovu žudnju Kur’an je zabilježio i ostavio kao spomen ljudima do Sudnjeg dana: ‘’Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu.’’ (2:144) Ova njegova čežnja je ostvarena njegovom upornošću, a uz Allahovu pomoć i naše će biti ukoliko ustrajemo.
Draga braćo,
Uzvišeni Allah povjerio nam je na čuvanje zemlju Bosnu i mi ćemo za njom pred Uzvišenim Allahom biti odgovorni do Sudnjeg dana. Niko drugi o njoj neće brinuti kao što to bosanski čovjek brine. Jedan od načina njenog čuvanja jeste da se prisjećamo datuma koji su od historijske važnosti i da se stalno prisjećamo ljudi koji su svojim radom, znanjem i životima omogućili njen hod kroz historiju naroda svijeta.
Molim Allaha da nam Bosnu čuva do Sudnjeg dana!
