Dragi brate, ako radiš neko dobro da ti se ljudi dive, razočarat ćeš se, a kada radi Allaha radiš razočarenja nema, a i ljudi će te poštovati. Hasan el- Basri pripovjeda: „Bio je neki čovjek koji je sebi rekao, pokoravati ću se Allahu, dž. š., tako da se o mojoj pobožnosti pripovjeda. I uistinu niko ga nije mogao vidjeti da u vrijeme namaza radi išta drugo osim da klanja. Prvi je ulazio, a posljednji iz džamije izlazio. Nakon mjeseci takvog postupanja ljudi mu se nisu divili niti o njegovoj pobožnosti pripovjedali. Kada bi on pokraj ljudi prolazio, oni bi jedan drugom došaptavali, pogledajte ovog licemjera. Preispitao se čovjek o kojem Hasan el – Basri kazuje i pitao se zašto uprkos njegovoj pobožnosti ljudi o njemu govore samo loše? Odlučio je, svako moje djelo od danas posvetiti ću samo Allahu, dž. š. Ništa u svojim postupcima nije mijenjao osim nijjet. Nakon izvjesnog vremena, kazuje Hasan el – Basri ljudi su ga počeli cijeniti i kada bi on pokraj njih prolazio govorili su, uistinu se Allah, dž. š., ovom čovjeku smilovao, potom je Hasan el – Basri proučio ajet:’ Oni koji vjeruju i čine dobra djela Allah, dž. š., će voljenim učiniti.’ (Merjem 96)“
Ahmed u Musnedu bilježi od Ebu Hurejre da je Muhammed, a. s., rekao: „Kada Allah, dž. š., zavoli nekog čovjeka On o tome obavijesti meleka Džibrila, kaže mu: ‘O Džibrile tog i tog čovjeka sam zavolio, pa ga i ti voli.’ Pa kada ga Džibril zavoli onda se Džibril obrati stanovnicima Nebesa i kaže im: ‘O stanovnici Nebesa, tog čovjeka Allah, dž. š., voli, pa ga i vi volite.’ I proširi se ljubav među stanovnicima Nebesa prema tom čovjeku, pa se ista spusti među stanovnike Zemlje i zavole ga ljudi. A kada je Allah, dž. š., srdit na nekog čovjeka On o tome obavijesti meleka Džibrila i kaže mu: ‘O Džibrile, zamrzio sam tog čovjeka, pa ga i ti mrzi.’ I kada ga Džibril zamrzi onda on obavijesti stanovnike Nebesa da je Allahova srdžba spuštena na tog čovjeka i traži da ga i oni mrze. I proširi se mržnja među stanovnicima Nebesa prema tom čovjeku, pa se ista spusti među stanovnike Zemlje i zamrze ga i ljudi.“
Čovjekov je izbor, hoće li biti voljen ili prezren. Oni koji su Allahu, dž. š., pokorni, koji se Poslaniku ne suprostavljaju, naređeno izvršavaju, a harama se klone, oni su oni koje Allah, dž. š., voli, njih Uzvišeni Bog uzvanicima Svojim naziva. On Uzvišeni kaže: „Na dan kada bogobojazne kao uzvanike Svoje pred sobom sakupim.“ (Merjem 85)
Griješnici, oni koji se Poslaniku suprostavljaju, koji naređeno ne čine, a s haramom se druže, njima Allah, dž. š., žeđ i Džehennem obećava. On Uzvišeni kaže: „Kada griješnike žedne u Džehennem potjeramo.“ (Merjem 86) Čovjek može svojim radom i trudom uvrstiti se među uzvanike Božje. Čovjek ima priliku da krene i suprotnim putem, stranputicom, da bude od onih koji će žedni u vatru biti uvedeni. Niko nikome neće moći pomoći, pomognuti će biti samo oni koji su obaveze prema Allahu, dž. š., i ono što On Uzvišeni naređuje ispunjavali. On Uzvišeni to obećava kada kaže: „Niko neće imati pravo zauzimanja ni za koga osim za one koji su preuzetu obavezu ispunili.“ (Merjem 87)
Koliko obaveza stoji pred nama? Svakog dana nas te obaveze čekaju. Allah, dž. š., u Knjizi, a Muhammed, a. s., rječima i primjerom podstiču nas da svaki dan izvršavamo obaveze koje smo svjedočeći kelime i šehadet preuzeli. Allah, dž. š., u Knjizi na izvršavanje obaveza podstiče zakletvom: „Tako mi vremena…“ želeći nas opomenuti da ne odgađamo činjenje dobra, a Muhammed, a. s., hadisom koji glasi: „Svaki dan koji osvane kaže ja sam novi dan, povećaj činjenje dobra u meni, jer neću se vratiti do Sudnjega dana.“ ( Tirmizi) Samo danas postoji ovaj dan, a možda sutra postoji novi dan, ali u njemu može biti ne postojiš ti.
Hakim u Mustedreku bilježi: „Kada vjernik ustane iz mezara, onaj koji je obaveze ispunjavao, dočekat će ga izuzetno lijep čovjek, lijepo namirisan, vjernik će upitati, ko si ti, a čovjek će reći, zar me ne znaš? Ne znam te, ali vidim da si lijep i mirišeš lijepo. Ja sam tvoje dobro djelo, družio si se sa mnom na dunjaluku, zato ću se ja družiti s tobom sada na ahiretu, kreni za mnom vodim te među Allahove uzvanike.“
Kao vjernici imamo obaveze koje smo preuzeli, drage volje prihvatili. Allah, dž. š., kaže da je te obaveze, taj emanet vjere, tu obavezu promocije dobra na dunjaluku nudio Nebesima, Zemlji i planinama, nisu to prihvatili, čovjek je to prihvatio. Allah, dž. š., svoju neizmjernu milost dao je tom čovjeku, a od njega traži da preuzeto ispunjava. Zato vjernik ne oklijeva ispuniti svoju obavezu prema Bogu, prema sebi, porodici, džematu, zajednici… Obavezan je vjernik da izvrši sve što može učiniti za opće dobro. Kada ustaneš iz mezara, o čovječe, možete dočekati tvoje dobro djelo u liku lijepog i namirisanog čovjeka, a može te o čovječe kada ustaneš iz mezara dočekati žeđ i vatra.
Onaj čovjek iz Hasanovog kazivanja išao je u džamiju da ga ljudi vide, da mu se oni dive, ali ubrzo vidje da to ne podiže njegov ugled na Zemlji među ljudima, pa odluči činiti dobro samo Allaha radi. Tada su ga zavoljeli i stanovnici Nebesa i Zemlje, počeli mu se diviti i ljudi, jer Allah, dž. š., kaže: „One koji vjeruju i čine dobra djela Mi ćemo voljenim učiniti.“ (Merjem 96)
Oberentfelden, 26.04.2023
