Šejh Feriduddin Attar u svom djelu Ilahinama govori: Neki čovjek odlučio osamiti se i klanjati. I kada je taman počeo klanjati čuo je da je neko ušao u prostoriju. “Sigurno je neki evlija. Ta neće u ovo doba u ovu prostoriju ulaziti niko drugi osim evlije (bogougodnika) koji je osjetio miris moga ibadeta”, pomisli.
Klanjao je tako, plakao, molio, skrušeno padao Bogu na sedždu. Sve do jutra. “Ovaj evlija bogougodnik uživa u mom ibadetu i divi se svakoj mojoj suzi”, mislio je. Kada je svanula zora, predade selam i okrenu se da poselami onog bogougodnika, kad tamo: Pas spava na staroj hasuri.
Ovdje je pas simbol čovjekovog nefsa (ega) zbog kojeg su neki ljudi skloni rijaluku (pretvaranju), a rijaluk je po definiciji mali širk. I ako neko pri sebi ima tu osobinu, onda je to stvar između njega i njegovog Gospodara. Međutim, problem za cijelu zajednicu (džemat) nastaje kada takav čovjek počne sebe posmatrati kao mjeru vjere pa druge utjeruje u din.
Možemo od takvih čuti komentar poput ovog: „Dobar je on, samo neće u džamiju i slabo klanja.“ Da li se to ti smatraš boljim od njega? Ko ti je dao certifikat za to!? Ko je tebe doveo u džamiju? Kada te je doveo?! I kako te je doveo?! U džamiju dolaziš da bi bio bolji čovjek, a iz nje izlaziš u svijet da ga boljim učiniš. Allah, dž.š., je boljem od tebe, Vjerovjesniku, s.a.v.s., rekao:
Inneke la tehdi men ahbebte ve lakinnallahe jehdii men jesaau ve huve e’lemu bil muhtedin.
„Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.“ (Kur’an, 28:56)
Pa kaže: „Slabo ima omladine i djece na namazima.“ Ko je odgovoran za njih? Ko ih treba povesti sa sobom u džamiju? Babo i dedo, naravno. Najlakše je na druge krivicu svaljivati za ono što smo mi odgovorni. Lahko je nekom drugom, tuđem djetetu, govoriti: Što te nema u džamiji na namazu? Hajde reci svome sinu, unuku, supruzi… Povedi njih u džamiju i šuti! Pouku će uzeti ko pameti ima.
S druge strane, ima muslimana koji najčešće džamiju vide samo u prolazu ili na kalendaru koji kupe. Naravno, to je njihova stvar. Čovjeka ne bismo trebali pitati za ono što će ga Bog pitati: Klanjaš li, postiš li…?, već bi ga trebali prije pitati: Jesi li gladan, go i bos, u nevolji nekoj…?
Međutim, problem je što takvi ljudi često imaju kompleks prema onima koji idu u džamiju i klanjaju namaz. Ismijavaju se i pogrdno govore o njima, da su to džamijaši, džamijski golubovi i slični pogrdni nazivi. Ti ljudi sebe muslimanima nazivaju, a ismijavaju se sa džamijom, namazom, džematom i vjernicima. A ti isti vjernici će ih na Sudnjem danu pitati:
„Šta vas je u Sekar dovelo?” – “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su namaz klanjali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.“ (Kur’an, 74:42-47)
Brate, ne mogu ti biti izgovor za nedolazak u džamiju riječi: „Ne ide mi se u džamiju kad vidim ko sve tamo ide.“ Uzvišeni Allah, u ajetu prije ovog dijaloga vjernika i grješnika, kaže:
„Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio.“ (Kur’an, 74:38)
Dakle, svaki čovjek je zalog onoga šta je stekao od djela na dunjaluku. Stoga, ako kažeš da su u prvom safu danas najgori ljudi, onda ti dođi u džamiju i učini ga boljim.
Uprkos velikom jazu između ove dvije skupine ljudi, postoji jedna veza koja ih spaja. I jedni i drugi umišljaju da sve znaju. Nema teme koja se otvori a da oni nemaju mišljenje o njoj: od dnevnopolitičkih dešavanja, preko fikhskih mes’ela i astronomije itd…
Molimo Allaha, dž.š., da nam upotpuni naše namaze i očisti ih od primjesa rijaluka. Molimo ga da onima koji ne dolaze u džamiju na namaz otvori srca i puteve do nje, amin!
Hutba 26.08.2022
