Kad smo počeli živjeti, umrli smo

U svom znamenitom djelu Vefejâtul-e’ajân ve enbâu ebnâuz-zemân, Ibn Hallikan je spomenuo i slučaj islamskog učenjaka malikijskog mezheba, kadije Abdul-Vehaba el-Malikija (973.-1035./362.-422.h.g.), za kojeg je rekao da je morao napustiti Bagdad zbog teškog materijalnog stanja u kojem je živio.
A kada je napuštao svoj rodni grad Bagdad, rekao je:

Bagdad je pravi dom za bogataše, a za bankrote je prebivalište nevolje i bijede.
U njemu sam bio zanemaren od ljudi, poput primjerka Kur’ana u kući nevjernika.
Naime, on je većinu svoga života u Bagdadu živio u siromaštvu, da bi na kraju napustio Bagdad i otišao u Egipat gdje je preuzeo ulogu kadije i njegovo materijalno stanje se u potpunosti promijenilo. Postao je bogat nakon dugog vremena siromaštva i bijede. Međutim, nije dugo uživao u dunjalučkom izobilju. Ubrzo se razbolio i usljed teške bolesti je umro. Prenosi se da je, prije nego je ispustio dušu, rekao: ”La ilahe illallah, kad smo počeli živjeti, umrli smo.” Tj., kad smo počeli uživati u dunjalučkim blagodatima, zatekla nas je smrt.

Dunjalučki život je čudan i nepredvidiv. Koliko je samo ljudi koji se cijelog života trude i umaraju da bi zaradili što više novca i osigurali sebi siguran i ugodan život u starosti. I kad neko od njih zaradi i sakupi dovoljno imetka, i kad dođe vrijeme za odmor i uživanje u onome što je zaradio, pojave se razna iskušenja i bolesti koje mu ne dozvoljavaju da na miru i u rahatluku pojede zalogaj hljeba, a kamoli nešto drugo, ili ga pak iznenadi smrt, a on prethodno sagradio sebi kuću i opremio je po svom ukusu, ali mu nije bilo suđeno da u njoj živi i jedan dan. Kad je poželio da živi i uživa, umro je.

Naš život na ovome svijetu je poput stabla sa mnogo listova, kad god koji list opadne, stablo se sve više približava svome kraju i nestanku. Pravi sretnici su oni koji život na dunjaluku provedu u pokornosti Allahu i dobrim djelima, a pravi nesretnici i stradalnici su oni koji žive na dunjaluku daleko od Allaha i Njegove upute. To je, uistinu, težak i tjeskoban život.

Stoga, dok smo još na dunjaluku, dok smo još na obali i čekamo našu lađu da nas preveze na drugu obalu, iskoristimo blagodati zdravlja, znanja, imetka, ugleda i sl., u pokornosti Allahu, a ne u grijehu i nepokornosti. Činimo djela zbog kojih ćemo se obradovati kad ih vidimo na Sudnjem danu, a ne ona koja će nas rastužiti, osramotiti i učiniti zauvijek nesretnim.

Koliko je ljudi koje je zemlja davno prekrila, a oni su živi među nama svojim znanjem koje su ostavili, imetkom koji su uvakufili, putem, džamijom, školom, česmom, koje su sagradili, ili sinovima i kćerkama koje su odgojili i koji su nastavili hoditi svijetlom stazom pobožnosti, dobročinstva i služenja ljudima, na kojoj su ih roditelji ostavili. A koliko je opet onih koji žive među nama, ali su, usljed neznanja, stranputice, nemara i provođenja života u igri, zabavi i grijehu, beskorisni sebi i drugima i stoga mrtviji od onih u kaburovima.

Tekst: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Facebook
Twitter
WhatsApp
Telegram
Skype

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Izdvojeno

Izdvojeni članci

Povezano

Povezani Članci

Aktuelno

Zekat

Uzvišeni Allah u Kur’anu poručuje: ”A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da mu iskreno

hutba-1
Hutbe

Vjernici ne ponistavajte svoja dijela

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَلَا تُبْطِلُوا أَعْمَالَكُمْ „O vjernici, pokoravajte se Allahu

Aktuelno

Svijet oko nas

Šta se desilo sa današnjim svijetom?! Zašto pjevači toliko vrište, zašto se igrači i plesači grče?!

Pretplatite se i budite obavješteni za svaku novu objavu zajednice

logo-izba-white

Aarauerstrasse 57
5036 Oberentfelden

Početna

Zajednica

Podešavanje Jezika