Allah dž.š. u svom 55. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قَاتِلُوا الَّذِينَ يَلُونَكُم مِّنَ الْكُفَّارِ وَلْيَجِدُوا فِيكُمْ غِلْظَةً ۚ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ مَعَ الْمُتَّقِينَ
“O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani čestitih.” (Et-Tewba, 123.)
Draga braćo, ako bismo ovaj ajet posmatrali odvojeno od nekih osnovnih kur’ansko-sunnetskih principa, onda bismo lahko mogli zaključiti, da je islam vjera netolerancije, rata, terora itd. Ali ako ga budemo posmatrali unutar osnovnih kur’ansko-sunnetskih principa, u okviru historijskog koneteksta, onda ćemo vidjeti da ovaj ajet kao uzrok pokretanja rata protiv nevjernika ne uzima njihovo nevjerstvo, već ratove koje su započeli protiv muslimana.
U nastavku hutbe u kratkim crtama ću pokušati da iznesem neke osnovne kur’ansko-sunnetske principe, odnosa između muslimana i nemuslimana.
1. Osnovni princip i polazište jeste da je cilj poruke islama milost i ostvarenje općeg dobra za cijelo čovječanstvo, pa čak i za svako stvorenje. Allaha kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.)
Muhammed, s.a.v.s., je pojasnio da ova milost ne znači samo milost prema nekom našem prijatelju nego prema svim ljudima, bez obzira bili muslimani ili ne. Poslanik a.s. kaže: “Ko ne bude milostiv, neće se ni prema njemu imati milosti.”
2. Musliman treba da voli činiti dobro svim ljudima, bez obzira na vjeru istih, kao što treba da voli pozivanje istih tih ljudi da se odazovu Allahu i Njegovom Poslaniku.
A da li je moguće pozivati nekoga u nešto što je dobro, što je najbolje kao što je islam, a u istom trenutku tu osobu mrziti ili čak spremati rat protiv nje? Da li je moguće u takvom stanju pozivati tu osobu mudro i lijepo kao što nam to Kur’an nalaže?
Allah dž.š. kaže: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.” (En-Nahl, 125.)
3. Kur’an nas uči da u vjeru nema prisile, kao što nas uči da je pravo na različitost neupitna, i da mi nemamo pravo donositi neku ovozemaljsku presudu o tome. Allah kaže: “A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. (Hud, 118-119.)
4. Najsnažnije bratstvo (veza) jeste bratstvo po vjeri. Pored ove vjerske veze postoji i veza pripadnosti ljudskom rodu, koja povezuje sve nas bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadali, pa tako Allah dž.š. kaže: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio…” (En-Nisa, 1.) “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.” (El-Hudžurat, 13.) “O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.” (El-Beqare, 21.) Sve ljude treba poštovati, jer kao što vidimo svi smo mi od jednog čovjeka i jedne žene.
5. Islam u potpunosti odbacuje religijski ekstremizam i netoleranciju. Islam nas poziva na dijalog, razgovor, o onome što nas spaja, što nam je zajedničko. Allah dž.š. kaže: “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ’Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” (Eš-Šura, 13.) “Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” (Al-Imran, 64.)
A šta ako se oni okrenu i zanemare ovaj poziv? U ajetu se ne kaže: “Ubijte ih ili se borite protiv njih ili postupajte prema njima okrutno”, nego se kaže: “Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!” (Al-Imran, 64.)
6. Osnovno polazište u ophođenju s nemuslimanom, sve dok je miroljubiv i nenasilan, jeste dobročinstvo i pravednost. To je jasno i nedvosmisleno iskazano u riječima Uzvišenog Allaha: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone Allah, zaista, voli one koji su pravični, ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtahina, 8-9.)
“Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8.)
Draga braćo, kao što vidite islam je vjera mira, ljubavi i tolerancije. Zbog toga živimo sa našim komšijama, našim bližnjim, u miru i međusobnom razumijevanju i potpomaganju, bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadali, sve dok oni ne budu dirali našu vjeru i našu domovinu. U suprotnom dužnost i obaveza nam je da postupimo u skaldu sa ajetom spomenutim na početku hutbe: “O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani čestitih.” (Et-Tewba, 123.)
Oberentfelden, 02.09.2022