Abdullah ibn Bevvab, jedan od prijatelja i saradnika abasijskog halife El-Me’muna, rekao je: ”Halifa El-Me’mun je bio toliko blag da bi nas (njegove saradnike) to ponekad znalo naljutiti, pa smo govorili sami sebi: ‘Zna li se ovaj čovjek naljutiti zbog sebe, a on je halifa?’
Jednog dana sjedili smo sa njim na obali Tigrisa, pa je naišao jedan čovjek i rekao: ‘Mislite li da je halifa El-Me’mun plemenit u mojim očima, a ubio je svog brata?!’ Čovjek nije znao da halifa El-Me’mun sjedi s nama.
Allaha mi, El-Me’mun se na njegove riječi samo nasmijao, a zatim nam je rekao: ‘Zar vi nemate neki trik da postanem plemenit u očima ovog časnog čovjeka?!”’
Halifa Omer ibn Abdul-Aziz je ušao u džamiju u toku noći i spotakao se o čovjeka koji je spavao u džamiji. Čovjek je podigao glavu i, ne znajući o kome se radi, rekao Omeru: “Jesi li ti lud?” Omer ibn Abdul-Aziz mu je rekao: “Nisam!” Stražari su htjeli da kazne tog čovjeka, a halifa Omer im je rekao: “Ostavite ga, čovjek me je samo pitao jesam li lud, i ja sam mu odgovorio da nisam.”
U svom znamenitom djelo El-Kamil fit-tarih, Ibn Esir je naveo predaju u kojoj se spominje da je Salahuddin Ejjubi jednog dana sjedio sa grupom svojih saradnika, pa je jedan od njegovih sluga bacio cipelu na drugog slugu, ali ga nije pogodio, već je cipela pala pored Salahuddina Ejjubija. Međutim, Salahuddin nije obratio pažnju na to, već se samo okrenuo na drugu stranu i nastavio pričati sa svojim saradnikom. Slugu nije ni ukorio ni kaznio.
Prenosi se da je jedan čovjek vrijeđao Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, a kada je završio, Ibn Abbas se okrenuo svom učeniku Ikrimi ibn Abdullahu i rekao mu: ”O Ikrime, vidi da li ovaj čovjek ima neku potrebu, pa mu je ispuni.” Čovjek je oborio glavu od stida i otišao. Rečeno je da su pamet i ahlak podijeljeni među ljudima poput nafake, neki ljudi su siromašni, neki bogati, i nije isključeno da čovjek bude izložen provokaciji nekog maloumnika, ili bezobrazluku osobe kod koje je razdaljina između njega i ahlaka kao razdaljina između istoka i zapada, pa ako mu odgovori istom mjerom, onda se spustio na njegov nivo, a ako oprosti i pokaže blagost, to je onda za njega uzdizanje i zekat na pamet i lijep ahlak.
Ko se bori protiv ljudi njihovim oružjem, on i liči na njih, a ko pređe preko uvreda i zanemari ih, to je sigurnije za njega, njegovu vjeru i moral.
Jer u životu postoje bitke u kojima su poraženi i pobjednik jednaki, pa ne vodi takve bitke.
Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
