Poslanik kao najljepši uzor

Uzvišeni Allah u Kur’anu časnom poručuje: ”Vi u Allahovom Poslaniku imate najljepši uzor za onoga koji se nada Allahu i onome svijetu i koji Allaha puno spominje.” (El-Ahzab, 21.)

Draga braćo! Naši roditelji su istovremeno i naši prvi učitelji i odgajatelji. Drugim riječima, oni su naši prvi uzori u životu. I nema tog djeteta koje ne želi da bude kao roditelj. Sin kao babo, a kći kao majka. Zato je jako važno da roditeljima uzor u životu bude naš Poslanik, s.a.v.s., koji je i poslan da bude učitelj i odgajatelj. Jer, ako roditeljima Poslanik, s.a.v.s., ne bude uzor onda, logično, neće moći da bude ni njihovoj djeci. Pogotovo kad djeca dođu u period puberteta, kada roditelji prestaju da im budu zanimljivi i kada na scenu njihovog života stupaju neki novi uzori, pa čak i ”idoli”.

S tim u vezi, želim da nam skrenem pažnju na korištenje riječi ”idol”, a koju vrlo često koristimo kao sinonim za riječ ”uzor”. Idol znači božanstvo, a Islam negira božanstva i zabranjuje da budu izmišljena i poštovana. Prema tome, ako neko za nekoga kaže da mu je idol, time je ustvari počinio najveći grijeh, a to je ŠIRK (pripisivanje Uzvišenom Allahu druga).

Isto tako, želim da nas upozorim na korištenje glagola ”obožavati”, a kojeg neki ljudi koriste kako bi naglasili da nekoga ili nešto posebno vole. U glagolu ”obožavati” vrlo jasno se prepoznaje riječ ”Bog”, tako da se ovaj glagol može vezati isključivo za Boga. Dakle, obožavam Boga. Reći da se obožava nešto drugo osim Boga predstavlja također čin ŠIRKA, pa s toga treba dobro da vodimo računa o korištenju ovog glagola kako ne bismo bezveze uništili svoj iman i svoja dobra djela. Možda je bolje, iz predostrožnosti, ovaj glagol u potpunosti izbaciti iz upotrebe ili ga zamijeniti drugim glagolima i izrazima poput: puno volim, puno mi se sviđa, puno me privlači i sl.

Vratimo se na ajet sa početka hutbe. Za koje ljude Uzvišeni Allah kaže da im je Poslanik, s.a.v.s., uzor? Za one koji se nadaju susretu sa svojim Gospodarom na Drugome svijetu, koji se za taj susret pripremaju i kojima je česti i redovni zikr (spominjanje Uzvišenog Allaha) vanjski pokazatelj te pripreme. Na osnovu ovog ajeta pozivam sve nas prisutne da uzmemo sebi vremena te da se zapitamo i razmislimo da li je Muhammed, s.a.v.s., naš uzor u životu? Ili možda nije? Ako jeste, u kojoj mjeri je uzor i našoj djeci? A ako nije, šta onda možemo očekivati od svoga života i šta možemo očekivati od svoje djece?

Muhammed, s.a.v.s., je redovno klanjao namaze i svojim ukućanima je naređivao da klanjaju, sve dok nisu stekli naviku. Danas mnogi od nas ne klanjaju redovno ili samo klanjaju bajrame, ali bi htjeli da im djeca redovno klanjaju. Pošalju oni djecu i u mekteb i djeca nauče da klanjaju. Ali, nakon par sedmica opet sve zaborave, jer ne klanjaju kod kuće. Ne klanjaju roditelji, pa što bi onda oni!?

Ista je stvar i sa surama i dovama. Hoće roditelj da mu dijete nauči sure i dove, ali neće da odvoji vrijeme za svoje dijete i da se potrudi oko njegovog učenja ili ponavljanja.

Hoće roditelj da mu dijete nauči da uči u Kur’anu, a on sam ne zna da uči i neće da nauči. Naravno, dijete će naučiti i učit će sve dok ne završi hatmu. A onda? Onda će Kur’an lijepo da ostavi na rafu i da ga zapostavi i sve zaboravi.

S druge strane, kaže roditelj djetetu: ”Ostavi telefon i uzmi knjigu u ruke!”, a njemu samom telefon non-stop u rukama a knjiga skoro nikada.

Isto tako, npr. roditelj pije alkohol i puši cigarete ili šišu, ali bi rado da mu dijete to ne radi. Kako će ga ubijediti da to ne valja kada on sam to radi?

A i mi isto, znamo da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani.” (Muttefekun alejhi), ali ipak jedni druge ogovaramo i potvaramo, vrijeđamo i lažemo, i jedni drugima nogu podmećemo.

Znamo da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko nas vara ne pripada nama.” (Ahmed, Muslim, Ibn Madže i Tirmizi, hadis sahih), ali ipak jedni druge licemjerno varamo i još se jedni drugima u lice licemjerno smiješimo.

I znamo da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Musliman je muslimanu brat. (…) Dovoljno je čovjeku zla da ponižava svog brata muslimana.” (Tirmizi, hadis hasen sahih), ali ipak priželjkujemo da nam brat musliman bude neki jado koga ćemo gaziti nogama; ljubomorno i zavidno gledamo u njegove blagodati i priželjkujemo da nestanu, te pored svih problema koje ima u životu mi gledamo da mu nabacimo još koji.

Kakav primjer dajemo svojoj djeci? I šta bismo rekli Poslaniku, s.a.v.s., kada bi danas došao i vidio naše ponašanje? Gdje smo mi u odnosu na njegov sunnet? I kako, uopće, sa takvim ponašanjem možemo da se nadamo lijepom i ugodnom susretu sa našim Gospodarom? I kako sa takvim srcima uopće možemo spominjati Boga?

Neka nam se Dragi Allah smiluje i uputi na Pravi put. Amin.

 

Oberentfelden, 14.10.2022

Facebook
Twitter
WhatsApp
Telegram
Skype

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Izdvojeno

Izdvojeni članci

Povezano

Povezani Članci

Aktuelno

Odjeća bogobojaznosti

Allah, dž. š., kaže: „O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta

Aktuelno

KURBAN BAJRAM

Poštovana braćo i cijenjene sestre, drage džematlije Molimo Allaha da ove mubarek dane mjeseca zul-hidzdzeta iskoristimo

Pretplatite se i budite obavješteni za svaku novu objavu zajednice

logo-izba-white

Aarauerstrasse 57
5036 Oberentfelden

Početna

Zajednica

Podešavanje Jezika