„Gospodar tvoj je nadahnuo pčelu, pravi kuće u brdima i u onome što ljudi naprave. Zatim hrani se sa plodova različitih, pa idi stazama Gospodara svoga ponizno. Iz utorba njihovih izlazi piće boja različitih u kojem je lijek ljudima. To je uistinu dokaz za ljude koji razmišljaju.“ (Nahl 68 – 69)
‘Pčele uzimaju iz svijeta ono što je najljepše i to nose u svoje kuće, gdje materijal dorađuju i troše, a potom vraćaju svijetu ljepšim nego što su uzele. Vjernici upravo trebaju biti takvi. Da uzimaju iz svijeta i vraćaju svijetu. Da zarađuju i troše. Da racionalno troše na pametne stvari, a ne da žive radi trošenja. (Naši ljudi čuvaju milione i milijarde na bankama, a zamislite da taj privatni novac zacirkulira privredom.) U našem se narodu sadaka razumijeva isključivo kao davanje. Ali i racionalno trošenje je sadaka: na svoju porodicu, na sebe, na druge. Na svoju zemlju. ‘
U, s početka hutbe navedenom kur’anskom primjeru , je uistinu dokaz ljudima koji razmišljaju. Pčele žive u složnoj zajednici, a nju su organizirale po nadahnuću Božjem. Uzvišeni kaže: „Pčelu sam nadahnuo“, a kada kaže „nadahnuo“, kaže evha. Ovaj glagol znači i objavio. Pa je Uzvišeni tako pčelu nadahnuo, a nama objavio. Ona organizira svoju zajednicu po nadahnuću, a čovjek bi trebao po uputstvu, po objavi. Uistinu je u toj pčelinjoj zajednici dokaz za ljude koji razmišljaju. Razmišljajmo!
Sa različitih mjesta pčele donose nektar u košnicu, i kada ga sjedine, bez obzira na njegovo različito porijeklo, one načine proizvod koji zajednici daje snagu. Allah, dž. š., od ljudi traži da ono što im je kao kvalitet, kao sposobnost dao, a svakog je Allah, dž. š., nečim obdario, da to stave u službu zajednice, da od toga načine zajednički proizvod kako bi zajednica bila snažna, a taj proizvod se zove sloga, jedinstvo, zajednička snaga u svemu. Ako nas ne uvezuje Allahovo, dž. š., uže tada smo mi zbir pojedinaca gdje svako ima neki kvalitet, ali bez zajednice ne može dati rezultat kao kad se pčele sa cvijeta ne bi vratile u košnicu i ne bi ono što su s njega uzele donijele i s drugim sjedinile koje su također na cvjetovima bile, to bi bezvrijedno ostalo.
I sada zamislimo, kada bismo svi ono što znamo, ono što najbolje radimo unijeli i ugradili u prosperitet naše zajednice, našeg džemata, naše države ali i domovine koju ne smijemo zaboraviti? U toj pčelinjoj zajednici ako nema matice, nema ni zajednice. Ako nas ne okuplja, ne ujedinjuje ono što je iznad našeg ličnog interesa, ono što nam je svima zajedničko, nećemo biti jaka zajednica. Muslimani okupljeni oko Poslanika bili su sposobni, jaku zajednicu su načinili jer su te svoje sposbnosti u službu zajednice stavili.
Mi nismo tome dorasli zato što kvalitete i sposobnosti koje nam je Allah, dž. š., podario koristimo da samo meni, samo pojedincu bude dobro, često na štetu zajednice. Allah, dž. š., nam je omogućio da se obrazujemo kako bi zajednici doprinjeli, a ne od zajednice uzimali.
Uzvišeni Allah je nadahnuo pčelu, i svaka u tom pčelinjem društvu odgovorno radi ono što joj je zadaća. Nju je nadahnuo, a nama objavio da svi radimo ono što najbolje umijemo i možemo. A koliko smo obavezni o zajednici brinuti i sebe u nju ugraditi poslušajmo šta veli Alija, r. a.: „Rekao sam:’ Gospodaru smiluj mi se’, Poslanik me upozori i reče mi: ‘Uopšti to, nemoj moliti samo za sebe, moli za zajednicu. Ne govori smiluj se meni, već smiluj se nama.“
Pogledaj dragi brate, šta ti vrijediš bez zajednice? Sve svoje kvalitete, sve sposbnosti svoje trebamo u službu zajednice staviti, služiti zajednici predano zbog naše djece.
Da smo svi mi generalno, i ovdje a i šire gledano, u našoj domovini, (jer često kada spominjem naš džemat mislim i na našu domovinu, jer ovaj džemat je naš komad Bosne), razmišljajući čitali znakove oko nas i učili iz objave, iz primjera pčele u objavi, ne bismo danas strepili za našu budućnost i upirali oči u pomoć sa strane.
Uzvišeni Bože, daj nam razboritost da znakove Tvoje čitamo i iz njih pouku uzimamo. Amin.
