Sve faze ljudskog života sadržane su u dvadesetom ajetu iz sure El-Hadid u kojem je Uzvišeni Allah objavio: ”Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do:
– igra (le’ib).
Igra je prva faza i ovo je početak djetetova života. Ono se stalno igra, jede i spava.
– I razonoda (lehv).
Dijete raste i malo stari, ali mu i dalje nije dovoljno igre. Kod njega se pojačava žudnja za razonodom (lehv), a to je svaka vrsta zabave i razonode, često beskorisne, kao što je gledanje televizije i praćenje YouTube kanala koje traje satima.
– I uljepšavanje (zinet).
Kad dijete odraste i postane tinejdžer onda mu vanjski izgled postaje najvažnija stvar u životu. Nije bitno da li sat na ruci radi li ne, bitno je da izgleda elegantno i lijepo. I obavezno se mora nositi markirana odjeća i obuća. Jer, to je period kad je važno uljepšavanje.
– I međusobno hvalisanje (tefahur).
Kad čovjek odraste ponosi se i hvali svojim dostignućima. Hvali se svojim uspjehom u školi, prosjekom na fakultetu, poslovnim uspjesima i ostvarenjima, i sl.
– I nadmetanje imecima i brojem djece!”
Čovjek je odrastao i dostigao zrelu dob i stalno govori: ”Vidite, ja imam puno djece, imam mnogo novca, postao sam direktor ili šef u firmi, pokrenuo sam vlastiti biznis, ja sam ostvarena ličnost.”
Ovo je bio prvi od tri dijela spomenutog ajeta.
U drugom dijelu Allah nam navodi primjer koji ilustrira faze ljudskog razvoja i suštinu dunjalučkog života: ”Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike..”
To znači da je život na ovome svijetu poput rodne kiše koja, kada padne na zemlju, ona ozeleni i njeno raskošno zelenilo oduševljava nevjernike.
”Ono zatim buja”.
To znači da usjevi rastu i bujaju, sve dok plodovi ne budu spremni za berbu. A onda, umjesto da se spominje berba i uživanje u plodovima, ajet nastavlja riječima Uzvišenog: ”Ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo.”
Dakle, čovjek je uronjen u igru, zabavu, uljepšavanje, hvalisanje, nadmetanje imetkom i brojem djece, i onda odjednom vidi kako je svo to raskošno zelenilo požutjelo i postalo bezvrijedno. Sve dunjalučke blagodati na kraju postaju olupine po kojima ljudi gaze i ne pridaju im više nikakvu važnost.
Ovo je realnost i suština dunjalučkog života i njegove brze transformacije i nestanka.
Treći dio ajeta upozorava nas da će čovjek dočekati Ahiret mnogo brže nego je očekivao, i tada mu preostaju samo dva izbora, ništa drugo, kao što se navodi u nastavku ajeta: ”A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo.”
Zato čovjek na vrijeme mora spoznati suštinu dunjalučkog života koja glasi: ”Život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.”
Pa, ako je ovo dunjalučki život i njegova suština, šta nam je onda činiti?
Odgovor se krije odmah u sljedećem ajet u kojem je Uzvišeni Allah rekao: ”Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat velika.” (El-Hadid, 21.)
Danas ili sutra otići ćemo sa dunjaluka, zato ostavimo lijep trag za sobom.
Tekst: Abdusammed Nasuf Bušatlić
