Hutba Kenan ef Ovčine, zamjenika glavnog imama medžlisa Mostar
U odabranim smo danima mjeseca zul-ka’de, kada se naše hadžije pripremaju za najvažniji put u svome životu, a to je put hadža – put pročišćenja, put povezivanja sa istinskim izvorom, put ostvarivanja svijesti i prisutnosti sa svojim Gospodarem.
Obredi hadždža su veliki, značajni i puni simbolike i porukâ o kojima trebamo razmišljati, i naravno, koje nas trebaju motivisati da imamo čvrst i iskren nijjet da ćemo obaviti ovaj peti temelj vjere, ukoliko naše materijalne i druge mogućnosti budu to dozvoljavale.
Vrijeme je ovo, braćo, kada nas želim podsjetiti na temu nijjeta, namjere i htijenja u našim životima, s obzirom da se na njega naslanjaju svi naši ibadeti, kao i ovosvjetski poslovi. Sva djela se upravljaju prema odluci i u zavisnosti od nje, bivaju dobra ili loša. Zato musliman vjeruje da sva njegova djela moraju biti zasnovana na valjanoj odluci, rukovodeći se riječima Uzvišenog Gospodara: ‘a naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju..’ (El – Bejjine, 5.)
Poslanik, s.a.v.s., nas uči, u hadisima koje nalazimo i kod imama Buharije i Muslima: ‘Djela su prema namjerama i svakome čovjeku pripada ono što je naumio.’
‘Allah ne gleda u vaše izglede i vaše imetke, nego u vaša srca i vaše namjere.’
‘Onome ko naumi da učini neko dobro djelo, pa ga (nešto omete da ga) ne učini, biće upisana nagrada (kao da ga je i učinio).’ (Muslim)
Draga braćo, divne li su riječi našeg Poslanika, s.a.v.s., koji nas uči da prilikom činjenja svojih djela imamo na umu Uzvišenog Stvoritelja, kao Prvog za Kojeg želimo da je zadovoljan nama. Pogrešno je raditi djela s namjerom odobravanja ljudi i njihovog zadovoljstva, niti nam smije biti preokupacija kakvi smo u očima ljudi. Još uvijek nije izumljen pregled ili sprava koja otkriva namjere ljudi. Tako da baviti se tuđim namjerama i uvidom u sadržaj tuđih srca je školski recept kako upropastiti sebe i svoju dušu.
Onaj koji donosi zaključke o tuđim namjerama i ulazi u tuđe nijjete tvrdi za sebe dvoje, a da toga vjerovatno nije ni svjestan: da poznaje nevidljivo – gajb, a to je samo Allahu poznato, i da poznaje ono što je skriveno u prsima ljudi, što je opet, samo Uzvišenom Stvoritelju poznato. Svako od nas bi, kad mu se probude ovakve misli, trebao sebi reći: „Smiješ li stojeći pred Allahom na Sudnjem danu potvrditi da si vidio šta je u nečijem srcu?“
Naravno, ne postoji čovjek koji bi to smio. Jer ne postoji čovjek niti rendgen koji može vidjeti tu nutrinu drugog čovjeka. Mnogo je postupaka koji u suštini nisu onakvi kakvim ih ljudi urade, iako tako izgleda, što nas poziva da učimo i razmišljamo o dovi Poslanika, s.a.v.s., svome Gospodaru da nam pokaže stvari onakvima kakve uistinu jesu (da nam pokaže istinu stvari).
Draga braćo, porazmislimo o našim namjerama i Allahu se utječimo od ulaska u tuđe, što se često dešava u ovom predhadžskom periodu u kontekstu budućih hadžija, između ostalog. Mi smo pozvani od Gospodara svjerova da se o sebi brinemo, jer za svoja djela ćemo odgovarati, i za svoje postupke i namjere ćemo biti pitani:
‘O vi koji vjerujete, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao.’ (El-Maide, 105.)
‘Onaj ko slijedi Uputu pomoći će sam sebi time što je slijedi, a onaj ko zaluta – sebi će štetu nanijeti time što luta, i nijedna duša neće nositi grijehe druge.’ (El – Isra, 15.)
Molimo Allaha, dž.š., kojemu su detaljno poznate naše namjere, da pročisti naše namjere, primi naša dobra djela. Molimo Ga da nas pomogne da se ne bavimo tuđim niijetima, životima, i da nas drži svjesnim da ćemo samo svoje breme nositi na Sudnjem danu. Amin.
Oberentfelden, 16.06.2023.