Uzvišeni Allah poručuje: ”Sve životinje koje po zemlji hodaju i sve ptice koje na krilima svojim lete, svjetovi su poput vas.” (El-En’am, 38.)
Draga braćo! Smisao čovjekovog života na Dunjaluku jeste spoznaja svoga Gospodara. Da bi to uspio, čovjek prvo mora da spozna samoga sebe, odnosno, svoje mjesto u Univerzumu. To, međutim, nije nimalo lagan zadatak, jer u nemilosrdnoj utrci za Dunjalukom, čovjek sve manje ima vremena da upozna sebe i sve više ponaša se kao životinja. I ne samo to, sve češće čovjek u drugom čovjeku umjesto čovjeka vidi životinju, pa ga čak i naziva životinjom.
Da bismo izbjegli taj teški psihički poremećaj, danas želim da nas podstaknem na razmišljanje o sebi. Želim da nam dam nekoliko odgovora na pitanje: ŠTA JE TO ČOVJEK?
Čovjek je s jedne strane jedinstveno i jednostavno biće, koje je stvoreno od blata ustajalog, ali je s druge strane i vrlo komplikovano biće, jer u sebi posjeduje neka od svojstava drugih sličnih bića koja ga okružuju.
‘Tako čovjek u sebi ima svojstva meleka, kao što su razum, spoznaja, pokornost.
Ima i svojstva šejtana, kao npr. zavođenje, prkos, zavidnost.
Ima i svojstva životinja. U stanju srdžbe je poput lava. U stanju uzavrelih strasti je poput svinje. U stanju pohlepe za dunjalučkim blagodatima je poput psa. U stanju pravljenja smicalica je poput vuka.
Zatim, čovjek posjeduje i svojstva biljaka. U mladosti je pun života i životnih sokova, a u starosti se suši i vehne.
Nebeska svojstva čovjeka se ogledaju u tome da je on mjesto pohranjivanja tajni, sijanja duhovnih svjetala i sakupljanja meleka.
Ima čovjek i svojstva zemlje, a to su blagost i grubost. Neka zemlja prima kišu, a druga ne prima, neka rađa, a druga je jalova.
Ljudsko svojstvo Arša se ogleda u tome da je čovjekovo srce mjesto pojave Allahove, dž.š., veličine.
Zatim ima svojstvo Levhi mahfuza. To jest, i sam čovjek može biti riznica znanja.
Svojstvo Pera se ogleda u tome da čovjek svojim ponašanjem piše o sebi i ostavlja djelo iza sebe. Mnogi ljudi nisu napisali nikakvu knjigu, ali se spominju, jer su iza njih ostala djela.
Ima čovjek i svojstvo Dženneta. Kad je čovjek lijepo odgojen i tako se ponaša, druženje sa njim predstavlja užitak, kao da si u Džennetu.
Ali i svojstvo Džehennema. Kad je čovjek neodgojen i loše se ponaša, on onda prži i pali one koji mu se približe i koji se sa njim druže.’
Prema tome, čovjek je spona između gornjeg duhovnog i donjeg materijalnog svijeta. Za razliku od meleka, koji imaju razum ali nemaju strasti i životinja koje imaju strasti ali nemaju razuma, čovjek je biće koje ima i razum i strasti. Ako u njemu prevlada razum, onda on postaje bolji od meleka, a ako u njemu prevladaju strasti, onda on postaje gori od životinje.
Braćo! U utorak, akobogda, nastupa Dan Arefata. Toga dana će naše hadžije obavljati najvažniji obred hadža, a to je boravak na brdu Arefat kod Mekke. Oni će toga dana, nakon što podne i ikindiju budu spojeno u vrijeme podne-namaza klanjali i nakon što budu sve svoje dove izučili, te u akšamsko vrijeme lagahno prema Muzdelifi krenuli, iza sebe na Arefatu sve svoje učinjene grijehe ostaviti. Toga dana ćemo mi postiti, pa ćemo se i mi jednog dijela svojih grijeha kutarisati.
Međutim, cilj Arefata nije samo puko čišćenje od grijeha. Cilj Arefata jeste spoznaja. Na dijelu Arefata poznatom kao Džebelur-Rahme (Brdo milosti), na mjestu gdje jedan veliki bijeli stub označava mjesto prvog susreta Adema, a.s., i Havve nakon izlaska iz Dženneta, naše hadžije će spoznati jednu veliku stvar, a to je da su oni samo ljudi, Božija stvorenja.
Zašto to kažemo? Poslanik je rekao da je sama suština hadža upravo to arefatsko bdijenje. Ako dublje i ozbiljnije promislimo o značenju riječi arefat i o onome što Uzvišeni stanovnicima arefata tog devetog zul hidžeta obećava moći ćemo sebi veliku korist izvući, a to je zadaća hadžu. Na arefetu Ibrahim, a. s., uzvikujući, areftu – spoznao sam, spoznavao propise hadža, a mi razmišljajući o hadžskim porukama trebamo spoznati svoju dunjalučku prolaznost i ništavnost dunjalučkog svega osim onoga što od njega u ahiret uložimo. Tu na arefatu Adem, a.s., je prve korake zemljom napravio i može biti da je baš tu imena stvari od Gospodara svjetova naučio, a gosti Milostivog idu tu, a mi zajedno s njima, razmišljamo o tome spoznajući u arefatskome danu suštinu stvari, a ona je definisana Božijim riječima: „Ono što je kod vas prolazno je, a ono što je kod Allaha vječno je.“
Molim dragog Allaha da nam pomogne da shvatimo ko smo, šta smo i gdje smo. Amin.
Oberentfelden, 23.6.23.
