U suri Bekare, u ajetima o hadžu, Allah, dž. š., opominje: „Kada završite obrede, opet spominjite Allaha, kao što pretke svoje spominjete, i još više Ga spominjite“. (Bekare, 200)
U našem kalendaru se nalaze dani u kojima postoje posebne obaveze. Takvi su dani bajrama. U tim danima postoji poseban ibadet, Bajram namaz. Obzirom da znamo da ovaj namaz ne spada u stroge obaveze, zaključujemo da je cilj ovom namazu džemat. Cilj mu je naše okupljanje. Cilj je da na bajram, svjedočimo naše jedinstvo, privrženost džematu, te da se podsjetimo na naše svakodnevne obaveze u vjeri. Te svakodnevne obaveze su stvarna, istinska vjera i oni koji su u svojoj svakodnevnici na Poslanikovom putu, oni su istinski vjernici.
Naša okupljanja oko bajrama i drugih posebnih, zajedničkih datuma, nisu dovoljna da bi Allahovo zadovoljstvo postigli. Zadovoljsvtu Božijem ćemo ići tako što ćemo sa zikrom navečer na počinak ići i ujutru novi dan započinjati, a između toga biti punim bićem u borbi na Allahovom putu. Vjernik je onaj ko Allahove naredbe živi i nastoji što više činiti dobro, te biti koristan drugima i zajednici.
Abdullah ibn Amr ibn As prenosi: „Poslanik nam je govorio:’Ukazujte počast mojim ashabima i činite im dobro. Vjerujte u Allaha i potvrđujte moje poslanstvo. Vjerujte u istinitost onoga s čime sam od Allaha došao, slijedite to i prakticirajte. Poslije ashaba, najbolja je ona generacija koja dolazi poslije njih. Oni vjeruju u mene i slijede Allahovu naredbu, a nisu me vidjeli. Poslije njih će biti generacija koja ih slijedi i koji će vjerovati u mene. Poslije njih će doći naraštaji koji neće voditi brigu o namazu i slijedit će svoje prohtjeve. Oni će ostaviti ono što sam im naredio, a slijedit će i prakticirati ono što sam im zabranio. Krnjit će vjeru svojim prohtjevima i željama i pokazivat će se ljudima svojim djelima. Zaklinjat će se, a da to od njih niko ne traži. Svjedočit će iako njihovo svjedočenje nikom ne treba. Kada im se nešto povjeri, oni će povjerenje izigrati. Govorit će i lagati, govorit će, a riječi i djela im se neće slagati. Od njih će biti uzdignuto znanje i blagost, a zavladat će neznanje i nemoral. Nestat će stida između njih i povjerenja, a proširit će se laž, prevara, neposlušnost roditeljima, škrtost, pohlepa, zavist, zinaluk, loše ponašanje, hrđav komšiluk i ljudi će iz vjere izlijetati kao što izlijeće strelica odapeta iz luka. Smak svijeta će doći onda kada na Zemlji budu najgori ljudi. Ako želite da nastanjujete Džennet i uživate njegovu blagodat, onda se čvrsto pridržavajte sunneta i budite u zajednici. Dobro se čuvajte novotarija jer je svaka novotarija zabluda. Ko ostavi pokornost, napusti zajednicu, zanemari Božije naredbe i bude radio suprotno Allahovim propisima, susrest će se sa Allahom koji će biti srdit na njega i koji će ga uvest u Džehennem“.
Iz svakog ibadeta, iz svakog obreda, čovjek bi trebao izaći drugačiji, bolji. Iza svakog iskušenja, morao bi biti zreliji u vjeri i na Božijem putu čvršći. Okupiti se na bajram ili u velikom hadžskom džematu, a živjeti svakodnevno u svojoj porodici u negativnostima i grijesima, znači i džamiju i džemat i hadžska mjesta imati za svjedoka protiv sebe. Dolazio si tu, bio si na bajramu, gdje si opomenu mogao uzeti, a ostao si isti. Nama je, na žalost, bajramski namaz cilj, a zaboravljamo da je taj godišnji namaz manje važan i manje obavezan od svakodnevnog sabaha. Cilj nam mora biti ahlak – lijepo ponašanje. Mora nam biti cilj da budemo vjernici, da budemo ljudi koji su moralom i marljivošću okićeni i koji svojim ponašanjem plijene i osvajaju druge.
Naša uvažena ulema kaže: „Ko bude činio četiri stvari, a ne bude baš zbog činjenja tih stvari bolji, to znači da njegov obred nije primljen. Ko bude u borbi na Božijem putu, a poslije toga ne poveća činjenje dobra, znak je to da mu njegova borba na Božijem putu nije primljena. Ko bude postio Ramazan, a ne popravi se, znak je to da mu post nije primljen. Ko obavi hadždž, a ne promijeni se, znak je to da mu hadždž nije primljen, a ko se razboli, pa ozdravi a ne bude bolji, to je znak da mu grijesi nisu oprošteni“.
Na kraju smo hidžretske godine. Iza nas je i Ramazan i hadždž i kurban i oba bajrama. Iza nas su mnoge ceremonije i okupljanja, predavanja i druženja. Ako sa nama i u našim porodicama i dalje živi nepovjerenje, laž, prevara, neposlušnost, neodgovornost, škrtost, pohlepa, zavidnost; ako se loše ponašamo mi i naša djeca, znajmo da smo ostavili ono što Poslanik naređuje, a prigrlili smo ono što nam zabranjuje. Ni prisustvo bajramu, ni kurban, ni hadždž, ni Ramazan, ne mijenjaju nas. Jesu li nam obredi primljeni zapitajmo se?
Kad obrede završite, opet Allaha budite svjesni, a da bi Stvoritelja svjesni bili i od grijeha se udaljili, ne zaboravimo da je to moguće samo ako znamo da osim bajramskog postoje i drugi važniji namazi, dnevni. Cilj vjere su ispunili ashabi, oni su i poslije obreda vjeru živjeli.
Hasan el Basri kaže: „Čovjek mora znati četvero, djela koja čini dokaz su njemu u prilog. Iskreno oslanjanje na Allaha oslobađa ga ovisnosti o ljudima. Sabur upotpunjuje njegovo djelo jer u dobru ustrajava i samo iskrenošću i predanošću stiče nagradu od Stvoritelj“.
Dragi Gospodaru, učini nas svjesnim sveobuhvatnosti naše vjere i daj da djela naša budu potvrda da Si nam obrede naše ukabulio. Amin!
Oberentfelden, 30.06.2023
