Kada je slavni abasijski halifa El-Me’mun, sin još slavnijeg oca Haruna er-Rešida, bio dječak, njegov učetalj ga je udarao štapom bez razloga, i kad god bi ga upitao: ”Zašto si me udario?”, dobijao je isti odgovor: ”Šuti!”
Upravo zbog toga je – kada je dvadeset godina nakon toga preuzeo hilafet – El-Me’mun pozvao svog učitelja i upitao ga: “Zašto si me udarao bez razloga kad sam bio dječak?”
Ovaj put je odgovor bio drugačiji od uobičajenog: “Šuti!”
Naime, učitelj mu je ovaj put odgovorio protupitanjem: ”A zar nisi zaboravio?”
Halifa El-Me’mun, rekao je: ”Allaha mi, neću to nikada zaboraviti!”
Tada mu je učitelj rekao: ”Udarao sam te da znaš da obespravljeni nikada ne zaboravlja zulum koji mu je učinjen.”
U svakoj situaciji u kojoj ti se pruži prilika i mogućnost da učiniš zulum drugim ljudima, sjeti se riječi halife El-Me’muna: ”Allaha mi, neću to nikad zaboraviti!” Jer, bez obzira koliko godina prošlo od učinjenog zuluma, obespravljeni osjeća bol u dijelu svoga srca u kojem se ugnijezdila nepravda i zulum koji mu je učinjen.
Nepravda može biti izgovorena riječ ili tvoj stav koji smatraš jednostavnim i bezazlenim, ali za obespravljenog je to krupna stvar. Stoga, dobro razmisli prije nego što nešto progovoriš ili učiniš, i nemoj reći da si bio prisiljen na taj čin.
Ne dozvoli sebi da budeš poput onog dželata koji je bičevao šejhul-islama Ibn Tejmijju u zatvoru, a zatim ga molio za oprost pravdajući se riječima: ”Meni je ovo naređeno.” Na to mu je Ibn Tejmijje rekao: “Allaha mi, da nije takvih kao što si ti, ne bi se činila nepravda!”
Tekst: Abdusammed Nasuf Bušatlić
