Draga braćo, Rebiu-l-evvel je prava prilika da analiziramo, jesmo li ostvarili dunjalučku sreću i koračamo li putem ka Allahovom zadovoljstvu. Sreća je kad čovjek ostvari unutarnji mir. Tog mira bez vjere u srcu i namaza u praksi nema. Poslanik čiji rođendan ćemo u ovom mjesecu obilježiti, kaže nam: „Ko čuva namaz, na Dunjaluku će imati nur a na Ahiretu spas, a ko ne čuva namaz niti će na Dunjaluku imati nur niti na Ahiretu spas“./Ahmed/.
Šta je još sreća?
Sreća je kad čovjek ima skladan brak i sretnu porodicu. I skladan brak, i sretnu porodicu naći ćemo na onoj stazi kojom nas Poslanik vodi. Omladino naša draga, ako želite biti Poslaniku dragi i blizu njega, požurite u brak jer je on pola vjere a i zato što Poslanik opominje: „Brak je moj sunnet, a ko ne slijedi moj sunnet ne pripada meni“. Ništa mi, od velikog rebiulevvelskog događaja nećemo imati ako Poslanikovom stazom ne krenemo.
Sreća je kad čovjek ima hairli, odgojenu djecu. Na tome voljeni Poslanik insistira posebno. Na tu žrtvu, da djecu odgojimo, podstiče nas snažno. Kazuje nam o djeci kao o trajnom dobru i savjetuje: „Ništa vi, o roditelji, ne možete djeci ostaviti bolje od lijepog odgoja“. Neka nas nastupajući Rebiu-l-evvel snagom svojih poruka inspiriše da se okrenemo istinskim vrijednostima. Neka nas rođenje Poslanikovo podstakne da se borimo da nam djeca budu i dunjalučki i ahiretski ponos. Neka svjetlo koje je tog davnog Rebiu-l-evvela obasjalo krajeve daleke, preko porodice, preko mekteba, preko džamije, preko škole i obrazovanja obasja put našoj djeci u sigurnu budućnost i ka bezbijednom boravištu.
Sreća je kad živiš u uređenom društvu. To je ono društvo kojem se Poslanik s minbera obraća: „Tako mi Boga da je moja kći Fatima ukrala ja bih joj odsjekao ruku“.
To je ono društvo u kojem nakon preuzimanja dužnosti halife, Ebu Bekr govori: „Najslabiji među vama je najjači kod mene“.
To je ono društvo kojem iz mihraba govori hazreti Omer r.a.,: „I mazga da slomi nogu na neuređenim putevima Šama, i zato bi Omer bio kriv“.
To je ono društvo kojem je vladar tako častan i pobožan da ga se meleki stide. To je društvo u kojem se ljudi natječu u dobru i dobročinstvu. U kojem žude da budu po dobru prepoznati i svjesni su da nije Dunjaluk cilj, cilj je Džennet.
To društvo čine ljudi koji poruku ovog hadisi kudsija, kojim cemo zavrstiti hutbu, potpuno razumiju i žive. Poslanik prenosi od Gospodara svjetova: „Ljudima i džinima vijest veliku šaljem. Ja ih stvaram a oni obožavaju drugog. Ja im dajem opskrbu a oni zahvalni drugom. Najbolji rob je onaj koji je ponizan, a najlošiji kod Mene je onaj koji je ohol. Ja im nudim Svoju milost a neovisan Sam od njih. Oni izazivaju Moju srdžbu grijesima a ovisni su o Meni. Okupljeni u zikru Moga su sijela učesnici, pa ko želi u to sijelo neka Me se sjeća. Pokorni su Mi dragi, a griješnima nisam uskratio Moju milost. Ako Mi se pokaju, Ja sam njihov Voljeni. Ako odbiju pokornost, Ja ću im slati iskušenja da odstarnim mahane od njih. Jedno dobro djelo kod Mene vrijedi koliko deset i više, a jedno loše se računa samo kao jedno, a Ja i opraštam. Tako Mi Moje veličine i dostojanstva, ako Me zamole za oprost, oprostit ću im. Ko Mi krene kajući se, požurit ću prema njemu, a ko se od Mene okrene pozvat ću ga i reći: „Kuda ideš, zar imaš Gospodara poput Mene“?
Svemogući Bože, pomozi nas da slijedeći Poslanika, put sreće i spasa pronađemo. Amin!
