„I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijela, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: „Sigurno ću te ubiti!“ – Allah prima samo od onih koji su dobri! – reče onaj.“ (el-Maide, 27.)
Kada govorimo o klanju kurbana i žrtvi koju tom prilikom prinosimo nemoguće je ne spomenuti dvije kur’anske priče koje veoma upečatljivo i slikovito noseći u sebi brojne pouke i poruke govore o žrtvovanju.
Prva priča, koja nam je svima vjerovatno veoma dobro poznata, nastala je još na početku, kada je ljudska civilizacija tek nastajala kako bi odmah na početku ljudi znali da se za istinu i pravdu treba žrtvovati. Naime, radi se o dvojici sinova Adema, a.s., Habilu i Kabilu. Manje više svima je poznato kako je ova priča nastala, da je Kabil zavidio Habilu, htio je uzeti od njega nešto što njemu ne pripada pa je Allah, dž.š., naredio da njih dvojica prinesu žrtvu- kurban. Primljena je žrtva koju je prinio Habil, a Kabilov kurban nije bio kabul.
Ova nas priča uči da Allah, dž.š., ne prima djela onih koji su zavidni, koji mrze druge, koji žele da otmu od drugih, koji se žele bespravno dočepati tuđeg prava. Također nas uči da Allah, dž.š., ne prima kurban-žrtvu od onih koji prekidaju rodbinske veze, koji ne govore sa svojim komšijama, itd. Ono što želimo reći je to da onaj ko prinosi žrtvu ne smije imati nijednu od gore nabrojanih ružnih osobina, a smisao i jedan od osnovnih ciljeva žrtve jeste da nam pomogne da se spasimo tih i sličnih negativnih osobina.
Kada je Adem, a.s., vidio da su se dvojica njegovih sinova zavadili nastojao je kroz kurban zbližiti svoje sinove. Musliman koji kolje kurban će, nošen Habilovim primjerom, na zlo uzvraćati dobrim, kurbanskim mesom će simbolično obradovati i onoga ko mu je, možda, leđa okrenuo, te će se potruditi da svojom dobrotom nadvlada svaku vrstu kabilovskog zla. On će tako odaslati jasnu poruku da je biće mira i harmonije te da to očekuje i želi od drugih. Kabil je primjer svega onoga čemu musliman jasno i glasno mora kazati NE!, kako bi ostao na pravom putu.
Druga priča jeste ona o Ibrahimu, a.s., kojem je Allah, dž.š., putem sna naredio da kao žrtvu prinese svoga sina. Ova priča nas uči sljedećem: smisao našeg žrtvovanja u ime Allaha, dž.š., jeste da nas i naše porodice Allah, dž.š., sačuva nevolja i nedaća. Jer, kada je Ibrahim, a.s., pokazao da je spreman žrtvovati ono što mu je najdraže u ime Allaha, dž.š., Allah, dž.š., sačuvao je život njegovog sina što znači da je jedan od smislova koje žrtvovanje nosi sa sobom jeste to da nas Allah, dž.š., stavi pod Svoju zaštitu.
Propis o načinu podjele kurbanskog mesa na tri trećine nije slučajan, nego upućuje na tri važne oblasti našeg interesovanja i djelovanja u životu što također želim pomenuti u ovoj hutbi.
Porodica – na prvom mjestu je obaveza brinuti se za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvo odvajamo za sebe i porodicu tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo mislimo na porodicu. Nju nikad ne smijemo zaboraviti. Ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći preći preko sirat ćuprije ako nas vlastita djeca budu vukla za noge i usporavala optužujući nas da se nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili, itd..
U kurbanskoj cjelini druga trećina je namijenjena rodbini. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa:“Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje će nam svjedočiti sljedeće poslanikove riječi. „Ko u krugu svoje rodbine ima siromaha, pa ne bude dobročinitelj prema njemu, i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“. Naravno, uz porodicu, ova obaveza obuhvata i komšije, jer propisi uzvišenog dini islama daju veliku pažnju komšiji, stavljajući njegova prava odmah uz prava rođaka. Zato kurbansku žrtvu treba iskoristiti i za snaženje naših dobrih komšijskih odnosa. Obavezni smo se međusobno pomagati. Ako poslije zaklanih kurbana odnosi među nam budu opet hladni i budemo jedni od drugih udaljeni, ta žrtva nema nikakav smisao jer Bogu ne treba meso već naša promjena, naša bogobojaznost Mu treba. Poslanik upozorava:“Ne silazi, ne spušta se Allahova milost na onaj narod koji ne održava rodbinske veze“.
Posljednja trećina kurbana se izdvoji siromašnima. Ebu Zer r.a. Poslanika moli: Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „voli siromaha i druži se s njim“. Poslanik kaže: “Allah dž.š. je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“. Želiš Božiju pomoć? Ima put, pomozi brata!” Ovdje želim da napravimo jednu paralelu između sadake i dijeljenja kurbana. Sadaka se obično dijeli kada neko od siromaha pruži ruku a onaj ko to čini dovodi se u nezgodnu situaciju i osjeća svojevrsno poniženje. Ova ružna osjećanja ne postoje kada je podjela kurbana u pitanju. Svima nam je dobro poznato da se kurbani dijele tako što se donesu pred vrata siromaha, pokuca se na njegova vrata, umjesto da on kuca na tuđa vrata, i udijeli mu se pomoć.
Poštovane džematlije! Nadam se da će ova današnja hutba pomoći da o obredu prinošenja žrtve – kurbana, koji nas očekuje za manje od mjesec dana, razmišljamo na jedan dublji, produhovljeniji način, kako bismo postigli brojne koristi radi kojih nam je ta obaveza i propisana.
Gospodaru molimo Te da u hajru i bereketu dočekamo Kurban-bajram
Oberentfelden, 2.6.23.
