“A gdje je Allah?”

Imam El-Zehebi u djelu Sijer el-e’alam en-nubela i imam Ibnul-Dževzi u djelu Sifetus-Safve, zabilježili su predaju od Nafi’a, oslobođenog roba Abdullaha ibn Omera, u kojoj je rekao: ”Izašao sam sa Abdullahom ibn Omerom izvan Medine, a sa nama su bili i neki njegovi drugovi, pa su oni, kad smo odmarali, postavili sofru i pripremili hranu, a onda je naišao pastir sa stadom ovaca, pa mu je Ibn Omer rekao: ‘Dođi da jedeš sa nama!’

Pastir je rekao: ‘Ja postim!’

Ibn Omer mu je rekao: ‘U ovako vrućem danu, i još na vrelom pustinjskom pijesku?!’

Pastir je rekao: ‘Nastojim nadoknaditi ono što sam propustio u minulim danima.’

Ibn Omer se začudio pastirovom odgovoru, a onda ga je upitao: ‘Možeš li nam prodati jednu ovcu?’

Pastir je rekao: ‘Ovo nije moje stado, već mog gospodara?’

Ibn Omer mu je rekao, provjeravajući ga: ‘Šta ti fali da svom gospodaru kažeš da je ovcu pojeo vuk?’ (Tj., tvoj gospodar ne vidi šta ti radiš u pustinji i povjerovat će kad mu kažeš da je vuk pojeo ovcu, jer se to svakodnevno dešava.)

Tada mu je pastir rekao: ‘A gdje je Allah?!’ Zatim je otišao svojim putem.

Abdullah ibn Omer je nakon toga stalno ponavljao: ‘A gdje je Allah?’

Kada se vratio u Medinu pitao je za vasnika stada i gospodara ovog pastira, pa je kupio i njegovog roba (pastira) i stado, a onda ga je oslobodio i poklonio mu stado.”

Na primjeru ovog pastira, koji je pri tome bio i rob, otkriva nam se snaga iskrenog vjerovanja (iman), ali i stepena koji je suptilniji i uzvišeniji od imana, a to je stepen ihsana, čije značenje je objasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ”Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”

To je zapravo onaj unutrašnji glas imana koji predstavlja efikasno oružje u borbi protiv grijeha na koje nas navodi šejtan i naše duše koje su sklone zlu, ali također i efikasno oružje u borbi protiv širenja smutnje među muslimanima.

Taj unutrašnji glas imana i ihsana je zapravo naš kontrolor i štit, te mjerilo snage naše veze sa Allahom. Jer, ako je naša veza sa Allahom jaka i stalna, tada i najmanji grijeh prema Allahu, ali i prema ljudima, a pogotovo prema braći muslimanima, unosi nemir u dušu, i glas imana tjera vjernika da prizna grešku i da traži halala i ispravi grešku.

Stoga: ”A gdje je Allah?!”, mora postati naše geslo, naš životni program, naš način ponašanja i temelj svih naših poslova, planova i projekata.

Pa, ako ti se otvore vrata strasti, a siguran si od sramote (tajnost je zagarantirana), jer te niko od ljudi ne vidi, sjeti se tada: ”A gdje je Allah?!”

Ako ti se ukaže prilika za unaprjeđenje na poslu, preko klevetanja radnih kolega ili drugih kandidata, dok ti u svemu tome ostaješ skriven i ljudi ne znaju za tvoju prljavu rabotu, sjeti se tada: ”A gdje je Allah?!”, i sjeti se ”Dana kada budu ispitivane savjesti”.

Kada pripremaš svoj populistički predizborni govor i pišeš tekst tog govora koji je pun kleveta, potvora, ogovaranja tvoga brata muslimana, samo zato što ti je politički protivnik, sjeti se: ”A gdje je Allah?!”

Kada odlučiš da napišeš komentar na fb ili nekoj drugoj platformi, kojim želiš povrijediti, poniziti i osramotiti svoga brata muslimana ili sestru muslimanku, sjeti se: ”A gdje je Allah?!”

Kada daješ ili primaš mito da bi nepravedno zaposlio svoga ili nečijeg drugog sina i kćerku, a znaš da ne ispunjavaju uvjete da regularno budu primljeni na taj posao, i da ćeš učiniti zulum i oduzeti pravo onima koji su zaslužniji i sposobniji, ili da bi došao na određenu poziciju za koju nisi sposoban, i kada budeš brojao novčanice, taj papir koji ionako nema stvarnog pokrića i vrijednosti, sjeti se: ”A gdje je Allah?!”

Uistinu, kada bi naša životna deviza bila: ”A gdje je Allah?!”, sačuvali bismo se mnogih grijeha i brzo bi se među nama ugasio plamen smutnje koji prijeti da uništi naše bratske veze, da nas udalji jedne od drugih, da razbije naše jedinstvo, naš džemat i sve ono što džemat znači. I tada bismo bili poput neprobojnog safa u odbrani naše vjere, časti, naroda i države, i poput bedema od koje bi se razbijali valovi smutnje, a neprijateljske spletke raspršile poput morske pjene.

Tekst: Abdusammed Nasuf Bušatlić

Facebook
Twitter
WhatsApp
Telegram
Skype

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Izdvojeno

Izdvojeni članci

Povezano

Povezani Članci

hutba-1
Hutbe

Vjernici ne ponistavajte svoja dijela

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَلَا تُبْطِلُوا أَعْمَالَكُمْ „O vjernici, pokoravajte se Allahu

Aktuelno

Čuvanje jezika

”Ima li išta teže od nebesa?” To pitanje je postavio neki čovjek velikom alimu Ebu Abdulahu

Aktuelno

Spominjanje Allaha – Zikr

Draga braćo, čocjke kao biće sastavljen je od nekoliko elemenata, koji ga uvijek podsjećaju na stvaranje

Pretplatite se i budite obavješteni za svaku novu objavu zajednice

logo-izba-white

Aarauerstrasse 57
5036 Oberentfelden

Početna

Zajednica

Podešavanje Jezika