Pripovijeda se da su se jednog dana srele istina i laž, pa je laž rekla istini: ”Danas je tako lijep dan!”
Istina se u nedoumici osvrnula oko sebe, podigla pogled prema nebu i otkrila da je dan zaista prelijep, te je odlučila provesti dan u šetnji sa laži.
Naišle su pored bunara, pa je laž rekla istini: ”Voda u bunaru je jako lijepa, hajde da siđemo u bunar.”
Istina je po drugi put sumnjičavo pogledala laž, a onda je dotaknula vodu i uvjerila se da je zaista lijepa. Skinule su odjeću i sišle u bunar.
A onda je laž iznenada izašla iz bunara, brzo se obukla u odjeću istine i pobjegla.
Istina je izašla iz bunara gola i ljuta, trčeći za laži, želeći da je sustigne.
Kad su je ljudi ugledali golu, okrenuli su glave od jadne istine, pa se ona vratila u bunar i sakrila se u njemu, tako da drugi put nije smjela izaći iz bunara od silne sramote.
Od tada laž obavija svijet pod plaštom istine, i ljudi to prihvataju, a u isto vrijeme odbijaju da vide golu istinu.
Tekst: Abdusamed Nasuf Bušatlić
